sufi (arap.
suf: vuneni haljetak),
u islamu, mistik, sljedbenik ->sufizma. Naziv potječe otuda što su prvi sufiji nosili iz asketskih razloga grub vuneni haljetak. U početku sufiji traže svoj individualni put, okruženi su učenicima, a od XII.st. udružuju se u sufijska bratstva (->drviški redovi).
sufizam,
mistično-asketski smjer u islmu. Naziva se i
tesavuf. Nastao je u Perzji u VIII.st. pod utjecajem neoplatonističkog, židovskog i kršćanskog mističnog učenj.
Njegovi sljedbnici (sufiji) službenom su islamskom legalizmu suprostavili unutarnje mistično iskustvo, prisan odnos između Boga i ljudske duše, pri čemu su se pozivali na neke retke iz Kurana. Službeni se islam najprije suprostavio sufizmu a onda ga je je, zahvaljujući Gazalijevu teološkom naporu, uklopio među sunite i šijite. Tom uklapanju pridonijela su osobito nakon XI.st. sufijska bratstva ili ->derviški redovi.
Mistični put (arap. tariqa) daje prednost intuiciji i nadahnuću (m'arifa) pred racionalnom spoznajom ('ilm), a ljubavi prema Bogu pred vršenjem zapovjedi. Taj put pretpostavlja odricanje od vanjskog svijeta i strasti, što se postiže askezom (zuhd). Na putu prema ekstazi sufi se može poslužiti tehnikom ponavljanja (zikr), pri čemu se ponavlja neka riječ, čita poezija, sluša glazba ili pleše. No to je po sufijskom učenju samo ljudski napor, a prosvjtljenje, temeljno stanje, dar je Božji. Neiskusna učenika na tom putu upućuje učitelj (arap. šayh, perz. pir).
Od VIII. do XI.st. sufizam je individualnog obilježja, a onda nastaju sufijska bratstva ili derviški redovi.
Glavni su predstavnici zlatnog doba sufizma mistikinja ->Rabia, ->Haladž i ->Gazali.
Nakon Gazalijeve smrti sufizam se grana u dva smjera: intelektualni i pučki.
Intelektualni smjer (Ibn Arabi, Farid i Rumi) težit će metafizičkoj ili gnostičkoj mistici, a pučki će se sufizam nakon XI.st. organizirati u sufijska bratstva.
U izricanju mističnog iskustva sufizam će razviti na arapskom, perzijskom i turskom jeziku posebne književne vrste. Vinski i ljubavni motiv bit će simboli mističnog jedinstva.
(Moja opaska: U tekstu su strelicama upute na pojedine pojmove ili imena, pa ovdje imamo i oznake za Rabiju, Haladža i Gazalija. Oba muška mistika su dodatno obrađena, ali ne i žensko: Rabia. To je, čini se, za islamskog lektora tekstova bio ipak podatak previše. 
)
Samo ukratko: Haladž je kažnjen i razapet!