Čuj poglavica (ovo je od milja) jedini si koji se ovdje javlja. Toliko toga imam ovdje za reći ljudstvu (raznim mirmekolozima, prirodoslovnim uvaženim „tupanima“, ekološkim proizvođačima hrane, itd) ali slab (slijep) interes. Jedna od takvih stvari koje vjerujem (ne mogu tvrditi što ima na svijetu) prvi puta dolaze na Internet a ne bi me iznenadilo i u svjetsku javnost je slijedeća (izvađena iz konteksta općeg teksta ove teme koji izgleda ovdje neće za sada biti ni objavljen): Krtice jedu mrave (ličinke) i zato su vrlo korisne. Da nema njih mislim da bi ovdje sve vrilo na ovu temu. Taj recept za zaštitu voćaka od lisnih uši je veoma dobar. Našim djedovima nije bio potreban jer oni nisu obrezivali voćke pa mravi nisu mogli da kontroliraju tako velike krošnje. Za potpuni uspjeh treba ti u okolini prisutnost predatora (insekata koji se hrane lisnim ušima) buba mara, uholaža, osa, i svih drugih osica, muha, manjih ptica, stršljena, zlatooka, smrdljivih martina i mnogo, mnogo ovdje nebrojenih i uopće i nepoznatih insekata. Sve se to u prirodi i održava dobrim dijelom upravo hranjenjem sa lisnim ušima. Ti predatori nemilice stradavaju špricanjem voćaka i vrtova. Zato je dobro imati negdje jedan dio pored voćnjaka ili unutar gdje se trava neće kositi i gdje će se predatori na miru moći razmnožavati. Ja na prvo mjesto stavljam svima poznatu osu (jede čak i ličinke krumpirove zlatice) i upravo se pripremam da ih nekako nastanim u pokretne nastambe na vrtu.
