evo ovako.
teoretski, u skladu s modernom teologijom, covjek postoji na granici fizickog i metafizickog svijeta. covjekovo tijelo u takvoj situaciji ne predstavlja samo ogranicenje povezano s pravilima fizickog svijeta, nego i osnovni nacin covjekove komunikacije sa svojom okolinom.
u trenutku smrti, covjek gubi ogranicenja vezana uz tijelo, ali zadrzava sposobnost komunikacije. to zapravo znaci da covjekov duh nastavlja postojati i da covjek *moze* komunicirati sa stvarnim svijetom. duhovi su, po toj teoriji, ne samo stvarnost, nego i obitavaju medju nama.
jesu li dobri ili zli ovisi o tome kako su zivjeli za zivota. raj i pakao su stvar koju nosimo u sebi, i koja ostaje s nama i nakon smrti, ali ne kao fizicka lokacija nego kao stanje duha. pa tako i duhovi imaju priliku biti dobro ili zli. jedna stvar je sigurna: duhove se ne moze natjerati na komunikaciju. prizivanje duhova ce prizvati iskljucivo zlog duha.
