[gnu]

Mislim da je totalno kontraproduktivno i čisti idiotizam ocjenjivati djecu u prvom razredu. Imao sam sreću da sam pohađao francusku školu (1. i 2. razred) gdje se sve učilo kroz igru i crtanje. Takav pristup je i struka ocjenila kao najbolji. Samo kod nas postoji taj bolesni presing koji djeci stvara ponekad i neke traume. U najboljem slučaju su uplašeni i zbunjeni. A ja sam se smijao nekim roditeljima koji su drilali klince da nauče čitati i pisati prije upisa u prvi razred. OK neka edukacija. Ali da ih se sa 5 godina maltretira da znaju pisati i čitati prije škole.....to je van pameti.
Evo, moje dijete ima 7 godina i sad joj se zaključuju ocjene. Jedan predmet je čista 4ka a na ostala 3 visi 4-5....prvi razred...moj roditeljski je izgledao tako da sam se osjećao kao da mi je kćer 8 razred.
Isto tako, po propisanim pravilima učiteljica ne smije pomoći učeniku ako ovaj ne razumije pitanje. On ga sam mora shvatiti. Zar baš svako pitanje? Tako kaže učiteljica. Meni je to van pameti..nitko ne traži da se dijete navede na odgovor već samo da se objasni što se traži u pitanju. A ta pitanja (najčešće matematika) su ponekad tako složena da mi se čini da ih je radio neki mazohist. Ja sam završio fakultet gdje smo imali masnu matematiku i mehaniku i odgovorno tvrdim da su neka pitanja nenormalna (za taj uzrast). Isto tako neka djeca su i mnlađa godinu dana od vršnjaka a tretira ih se jednako. Individualni pristup u našem školstvu nula bodova.

Posebna je tema trpanje svakavih informacija u kasnijem školovanju umjesto specijalizacije od rane dobi. Tako mi recimo imamo mlade ljude koji znaju koji je glavni grad Papue nove gvineje ali nemamo neke stručne studije.
Školstvo nam nazaduje umjesto da bude obratno.