Dragi moji forumaši.. posebice
Ivanicapecati,
iza mene i moje obitelji je turbolentnih 6mj života - bilo je puno plača, smijeha, brige i kako to već ide kad se cijela obitelj suoči sa bolešću kao što je rak.
Kad sam pristupila ovom forumu, pristupila sam jer u svojoj okolini nisam naišla na podršku, razumijevanje i ono najvažnije pomoć. Iskreno, ne znam kome je teže u ovom suočavanju bilo - mami ili obitelji
Strašno je što nama nije bila osigurana psihološka pomoć jer je tek sad vidljivo koliko je sve utjecalo na nas. Strašno je koliko malo informacija čovjek može dobiti u našem zdravstvu o : lijekovima, participacijama, načinima liječenja, troškovima i sličnom.
27.04. ove godine je mama otpuštena iz bolnice na kućnu njegu s naznakom da je kontrola za 4 dana sa nalazima koji se izrađuju. Već su onda utvrđeni markeri i deformirane stanice jajnika. Nakon mjesec dana tegoba i punktiranja i naznaka da je rak jajnika u pitanju - otpustili su je na kućnu njegu?!?!?!? Nikad mi to neće biti jasno.
Moj otac nije htio čekati moguće nalaze. Do sad se više puta susreo sa rakom - preživio je dva, otac (deda) je umro od raka pluća, mama (baka) je preživjela rak dojke, mama je već imala rak maternice. Unutar 10 dana otišao je s njom, po preporuci u Aviano (ITA). Onog dana kad je bio dogovoren pregled su bili gotovi i nalazi. Njihova ljestvica stadija raka se kreće od 1-4 sa podijelom na još 4 dijela (a,b,c,d). Mami su utvrdili stadij 3c (4d je najviši stadij) i već sutradan je bila na operacijskom stolu. Svijesni lošeg imovinskog stanja nije bilo sumnje da želimo sve s njom proć upravo u toj bolnici jer su odmah djelovali. Danas se samo možemo pitati koliko bi naši doktori čekali na tu operaciju.
Operacija je trajala 6h i to je za sve nas bio najduži dan i uslijedili su dani puni straha. Mama nije mogla ustati i hodati, nije mogla jest, nije mogla govoriti a uz nju je bio samo tata i izričito je odbijala posjetu nas ostalih. Iako u šoku i s ne znanjem talijanskog - tata se snašao, kupio joj je steznik koji joj je olakšao bol i pomagao joj da se svaki dan ustane i napravi korak (i danas ga nosi). Ne mogu zamisliti kako mu je bilo tih prvih mjesec dana. Kad ju je brat prvi put vidio pomislio je da nema spasa, a nažalost i ona je sama za sebe to osjećala. U strahu je otišla na prvu kemoterapiju i s nje se vratila snažnija nego ikad. Vidjevši kako se ostali pacijenti pate i imaju mučnine i bolove.. a ona se osjećala dobro i bez nuspojava davalo joj je snagu. Doktori su je strogo upozorili što smije, a što ne ali se nije davala smest ako je taj dan htjela hodat. Uskoro je došlo ljeto i spašavalo nas je more. Doma bez klime je bilo nesnosno, pogotovo njoj koja je morala biti doma. Predvečer bi se opustila zaplivavši malo i dani su nam brzo prolazili. Nakon treće kemo su se počeli javljati problematični krvni nalazi. Dogodilo nam se da smo 24h proveli po raznim laboratorijima i bilo je mučno gledati kako je taj dan već 4ti put bodu. Propustila je jednu kemoterapiju i poremetio se ciklus pa su joj sa 21 dan prorijedili na 28 dana (od kemo do kemo). Vidljivo je slabila i fizički i psihički iako si sama to neće nikad priznat.
Pred mjesec i pol me posjetio tata i rekao mi da mu je žao al da misli da smo borbu izgubili jer je mama sve gore i nema više snage, a ja sam to nažalost i osjećala. To su bili dani kad je uspjevala jedva jednu suvislu rečenicu reć. Kad mi je sama saopćila da su i teti (njenoj sestri) dijagnosticirali rak jajnika - imala sam osjećaj da će je to dodatno srozat. Otišla je na petu kemo i vratila se gore nego ikad.. fizički slaba, na licu joj se vidjelo koliko joj je loše, a ona je to negirala. Pred 20 dana je prošla i zadnju kemo, a mi nismo znali što očekivati. Kad je došla u Aviano, doktor je samo konstatirao da je pred nama 6mj borbe i kupovine dana njenog života.
Danas, nakon 6mj. nisu nađene stanice raka, svi nalazi su uredni i naša je borba gotova i ovo sam morala podijeliti sa vama koje čitam i koji čitaju mene! Moji su još uvijek u Avianu i samo je pitanje sata kad će se vratit doma da ih nazovem i da me uvjere da je tako. Ipak, neke vaše savjete i postove sam prenijela mami i ona sama vam je zahvalna na tome! Kad smo se prvi put suočili sa pomanjaknjem neutrofila, leukocita.. pročitala sam negdje savjet o kvascu i grožđicama i danas kad ju netko nazove kako da podigne razinu istih - odmah kaže : "to je moja mala pročitala na forumu".
Ne znam mnogo o liječenju, lijekovima da bih vam dala kakav kvalitetan savjet al čim mama dođe malo k sebi pokušat ću ju uključiti u ovaj forum. Ipak, i dalje nastavljamo istim "malim" koracima za naše zdravlje.
Budite mi hrabri i vjerujte koliko god je to nevjerovatno. Kad sam danas rekla ovo sve jednom frendu pitao me : "Da ti je itko prije mjesec dana rekao da ćeš danas čuti ovo jel bi mu vjerovala?".. Odgovorih mu : "Moj je svaki dan pun vjere."
Uz vas u svakom trenutku i HVALA VAM!!!
Katja