Quote:
MajaMama kaže:
U našem bogomdanom dijelu Jaruna djeca su vani, imamo nekoliko parkića oko i između zgrada i ostavljena im je sloboda kretanja i bivanja.
Vikendom samo zvone jedni drugima (moj ima 3 frenda iz razreda i još nekolicinu koju su pokupili iz druge obližnje škole ili razreda u uskom krugu zgrada, dvije slabo prometne ceste su u igri), gledam na lijep i velik park oko kojega dominira ogromanjska zelena površina sa zelenim brduljkom na koji se pentraju, puštaju zmajeve, igraju nogomet.
U petak su bili vani od 15/16 do 20:30, ovaj dio kad se smračilo uživali su kao prasci igrajući se skrivača. Dio dana budem vani s manjim, ostalo bude sam s frendovima ako nemamo neki cilj, izlet...
Zimi je bilo malo nategnuto jer su se starci plašili, osim dok je snijeg padao, ali eto polako se kvart opušta, navikavamo se na zvonjavu i dječje glasove koji skupljaju ekipu, graju kad ti dođu po vode i uvališ im svježe pečene kiflice... A i starci su počeli izlaziti sa šoljama kafe i upoznavati se. Jako nam je lijepo.
|
Ovo je krasno, kao nekada
! Ja sam mislila da je to moguće samo još na selu.
Mlađe klince još i viđam vani, ali starije ne. Pretpostavljam da vise po društvenim mrežama i na neki virtualni način se isto druže. Bilo bi dobro da i tamo starci nadgledaju sa šoljama kafe u ruci
