|
Bezuvjetna ljubav me podsjeća na stalkera neke filmske zvijezde koji u njoj vidi samo ono što je osjećao prema liku kojeg je glumila u filmu. Šalje joj pisma u kojima objavljuje svoje očaranje, opisuje ju u superlativima i uzdiže u nebesa.
S druge strane ta osoba svjesna svojih padova i uspona vidi da stalker zapravo nema pojma tko je ona.
Osobno ne vidim zadovoljstvo niti smisao u tome da me osoba (cura, supruga) voli bez obzira što god ja činio iz više razloga.
- ako ne postoje uvjeti zbog kojih me voliš onda je samo pitanje prilike kada ćeš isto tako voljeti i nekog drugog bez obzira kakav ja bio jer ti moji postupci i osobnost očito nisu uvjet za odabir,
- ako voliš i onog tko te tuče i mene tko te poštuje onda me zapravo izjednačavaš sa njime neodabirom onoga što smatram vrijednijim,
- ljubav se zaslužuje i upravo zbog toga je vrijedna. Vrijedna truda da promijenimo sebe da budemo bolje osobe. Ako nemam vrijednog za izgubiti nemam ni motivacije mijenjati sebe. Sam proces prolaska kroz iskušenja i njihovog savladavanja u ime ljubavi je izgradnja osjećaja vrijednosti, samopoštovanja i stabilnosti koji igraju važnu ulogu u mojim budućim iskustvima. Živim u svijetu u kojem i drugi ljudi imaju svoje potrebe da bi se osjećali zadovoljnima. Kako ću to moći prepoznati ako sam navikao da što god radio budem voljen?
|