To je u stvari klasična razlika u temeljnom stavu : dualizam ili jedinstvo
Kada kažemo da je "žrtva" odgovorna što je žrtva, time joj vraćamo moć: Ako ona prihvati svoju odgovornost, pronaći će u čemu se ta odgovornost sastoji. Pronaći će onaj dio sebe koji uživa ili makar samo mirno prihvaća nepoželjnu/nesretnu situaciju; možda iz nekakve rano stvorene navike koja samu sebe automatski održava. I ne želi ništa drugačije jer za drugačije je potrebno uložiti napor; lakše je nastaviti po starom i trpiti, jer to je poznato i već uhodano.
Ovo je stav jedinstva tj osobnog integriteta: Odgovoran sam za ono što imam i zahvaljujući tome mogu to i promijeniti -
ako hoću.
Jer, ako nisam odgovoran ja, nego netko drugi, onda sam osuđen to trpiti vjerojatno zauvijek pošto su male šanse da će drugi odjednom početi raditi stvari u moju korist ako mi cijelo ovo vrijeme radi o glavi ....
Uostalom, ako sada izuzmemo teško bolesne, ranjene u ratu, gladnu djecu Afrike i tome slično (dežurni argument jako drag svima koji nemaju ništa bolje od toga, nešto kao argument-za-spasavanje) - onda znamo da kad god je žrtva prestala biti žrtva, to je bilo uglavnom zato što je sama poduzela mjere da se izvuče iz situacije koja joj više nije odgovarala. A ne zato što je došao vitez ili deus-ex-machina pa su je jadnu i nemoćnu izvukli iz govana i spasili je.
U tom smislu je Srđan Roje sasvim u pravu kada kaže da je "bezuvjetna ljubav" zapravo poštovanje drugoga takvog kakav on jest bez pokušaja da ga mijenjaš; slično je rekao i Bert Hellinger za poštovanje, a slično govore mnogi drugi koji su iskusili ponešto od ove istine na vlastitoj koži, i koji je i dalje nastavljaju iskušavati i uvjeravati se u nju .... or not
Također je u pravu kada kaže da sreća nije u vanjskim okolnostima nego da su one tek ogledalo onoga što se nalazi u nama; u slučaju izuzetno teških sudbina za to je odlično objašnjenje dao Martinus kada je pričao o evoluciji i reinkarnacijama. Svakako, meni se takvo objašnjenje čini prihvatljivijim od teorija zavjere po kojima oduvijek postoje krvnici koji namjerno sišu krv i energiju žrtvama običnim ljudima pa je onda to tako, i tu se ništa ne može učiniti osim putem političkog djelovanja, a za ispravno političko djelovanje tj takvo koje će proizvesti mir mir do neba potrebno je mnogo ljudi razvijene svijesti kakvih još uvijek nema na planeti, i tako se vrtimo u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza .... U prvom slučaju također nema izlaza ali zato barem postoji nada.