|
Meni se čini kao da mi je Neptun već neko vrijeme ubijen. Ne znam koliko je presudan njegov natalni položaj, ili položaj ostalih elemenata moje natalne, ali mislim da bi presudan mogao bit njegov trigon s Venerom (vladaricom), najegzaktnij aspekt u mojoj karti.
Dok čitam postove od s.c. prepoznajem sebe od nekada. Uvijek sam imala neku tajnu ljubav, uvijek imala neke elaborirane bajkovite priče kojima bi se uspavljivala, a i uvijek mi kreativnosti nije falilo. A budući je neka idealna ljubavna priča rukovodila moju budućnost, i smisao mog života nije bio upitan.
I zatim su došli zajedničkim snagama jahači apokalipse... Saturn je sjeo na Veneru (i pošteno se zavrtio), a Pluton je preuzeo peglanje natalnog Neptuna. Nije jedno razočaranje u ljubavi bilo dosta, nego 3 u istoj godini... sve ubijene do srži. Istovremeno su se poklopile i neke progresije (So iz vage prošlo u scorp, iz 6. kuće prešlo u 7. kuću) i ja sam postala sasvim nova osoba. Kruta, povrijeđena, realna. prestala pisati dnevnik, prestala maštat i krenula u akciju. Nakon nekog perioda bolovanja, pronašla sam ljubav svog života, ali on nema nikakve veze s Neptunom. Život mi je višestruko kvalitetniji, i istovremeno mnogo prazniji jer nema više onog skrovitog žarišta životne inspiracije u meni. zapravo se kao prava vaga dvoumim što je bolje: da li ovo neispirirano, ali konkretno življenje... ili ... ono staro duboko inspiriano sanjarenje koje nije življenje. Pitam se da li će se to jednog dana promjeniti... Moram priznati da sam u cijelom tom procesu transformacije bila prisiljena priznati sama sebi da me ta potraga za savršenstvom čini jako nesretnom... inspiracija se hrani ljudskom nesrećom i stvara samo prividan oblik sreće.
|