A bogati, oli ste naporni!
Ovak, s obzirom da je ovo znanstveni topic, evo i malo statistike. Broj topica otvorenih na raznim forumima, a tema su vegetarijanci, vegani, veget. prehrana i sve trice i kučine vezane uz veliko i neprikpstnoveno V. samo u posljednjih mjesec dana je:
- Zdravlje: komada 2
- Svijet oko nas(neprikosnoveno vodi): komada 6
- Religija i Duhovnost: komada 3
- Znanost: komada 1
Čudi se bože da je filozofiju mimoišao sveopći trend..Eh da ima i na Gastronomiji, ali tamo u miru božjem razmijenjuju recepte bez da skaču jedni drugima za vrat.
Goli kuhar u miru suživotari sa sojinim šniclima..
Dakle, ovo bi bila jedna vrlo zanimljiva sociološka studija.
Ovak, odmah se ispričavam onima većeg ega zbog svog bahatog i arogantnog uleta(znam da će se neki odmah prikovati da mi to podbace), ali ne mislim ništa zlo. Takav mi je hororskop danas..Don't take it personal..
Sa ZNANSTVENOG gledišta; čovjek jest svejed.
Sa ZNANSTVENOG gledišta; mlijeko je ok, kravu ne boli vime kad ju se muze(osim ako nema mastitis oliti upalu mliječne žlijezde), postoje jedinke koje ne podnašaju mlijeko i zlo im je od njega(ima cijela ona priča sa tim enzimom, a potkrijepljena je evolucijom jerbo su neki bili lovci, neki stočari, a neki sakupljači bobica ovisno o podneblju gdje su živjeli, ali to bi mogli kolege antropolozi i nutricionisti zajedno puno bolje objasniti). Također, što se tiče konzumacije mlijeka treba znati da se spore znanstvenici oko iskoristivosti Ca iz mlijeka(mislim, a ispravit će me netko pametniji, da je ipak dana prednost mliječnim proizvodima).
Sa ZNANSTVENOG gledišta; stres prouzrokovan transportom i klanjem u masovnoj mesnoj industriji utječe na nutricionističku kvalitetu mesa(«vodeno meso»).
Sa ZNANSTVENOG gledišta; životinje koje se uzgajaju u malim domaćinstvima(tzv. biološki način uzgoja) dakle sve one Jagode, Šare i Nu pajceki, daleko su kvalitetniji šnicl od ovih prijašnjih.
Sa ZNANSTVENOG gledišta; ekonomičnost proizvodnje velikih farmi i u početnim i konačnim bilancama daleko je ispred ovih potonjih, biološki uzgojenih namirnica, a prednjači i ispred industrijskog uzgoja biljnih namirnica. Daklem, jeftinije je uzgajat meso od trave, a i produktivnije količinski.
Sa ZNANSTVENOG gledišta; majčino mlijeko, iliti kolostrum, totalno je nebitno sa stajališta absorpcije antitijela. Naime, za razliku od životinja, građa placente u žena takva je da se 90% antitijela dobiva placentarnim krvotokom tijekom trudnoće, a neznatni i zanemariv dio tijekom prvih sati dojenja. Za razliku od malih telića i pajceka, kojima je životno važno da posišu kolostrum unutar prvih 38 sati po rođenju da bi se obranili od mikrobeštija.
Dakle iz toga se da zaključit da mlijeko ima uglavnom samo prehrambenu važnost. Npr. u Kavkaskim planinama nomadskih stočara to je najdostupnija i najprihvatljivija namirnica. Pored mesa.
Sa ZNANSTVENOG gledišta; priroda jest surova. I da bi čovjek preživio u određenim podnebljima najnormalnije je bilo(a i još uvijek je) klati životinje i uživati u njihovom mesu. Nema tu mjesta romantičnim osjećajima tipa; «malo dijete mame krave trčkara, privija se, sere piša, e pa ne ide to u moja usta.»
Ergo dakle, sa ZNANSTVENOG gledišta čovjek jest svejed. Tome u prilog govori i podatak da uz takvu prehranu ne treba koristiti nikakve suplemente- pogotovo ne one vitaminske.
A mi se niti na jednom topicu o vegetarijanstvu gotovo ne mičemo s mjesta. Zašto? Zato jer nismo u stanju determinirati točku iz koje promatramo svijet. Zato jer se konstantno miješaju kruške i jabuke. Apsurdno je to što će se ovdje po prvi puta možda dogoditi da se zaključi neka pametna u pogledu je li čovjek svejed ili biljojed ili pjeskojed. Jer se raspravlja sa znanstvenog gledišta. I tu nema mjesta etici, filozofiji, moralu, religiji.
No kada se već govori sa znanstvenog stajališta, trebalo bi uključiti više znanstvenih aspekata; biološki, antropološki-evolucijski, nutricionistički, biokemijski i medicinski aspekt da bi ova rasprava bila konstruktivna.
Jer kao što se bolest ne može promatrati samo iz jednog kuta, tako se ni prehrambene navike ne mogu determinirati samo sa jednog stanovišta.
I na kraju svega ostaje nam da sami odlučimo što ćemo jesti; uzevši sve ovo u obzir i upotpunivši sa moralnim, etičkim, filozofskim i religijskim nazorima svakog ponaosob. Jedino je to pravo; jer, samo unutar nas se može dogotiti promijena. Ne može biti nametnuta izvana.
Čisto jedan primjer; čovjek je zbroj svega što živi- ja znam da bi moja prijateljica, koja jede meso, koja voli jesti meso, čiji je tjelesni sustav ovisan o mesu, koja pada doslovno u fizičku krizu ako ne pojede šnicl za obrok, oboljela u roku godinu dana ako bi ju neki Mahatma Propagandi uvjerio da od sutra mora početi jesti samo travu jer životinjice pate. Uzrok njenoj bolesti bio bi zato jer se ona slaže da životinjice pate i nakon posjeta klaonici, vjerojatno bi jela travu prvih 10 dana, ali nako toga sanjala bi meso. Postala bi frustrirana i razapeta između svog suosjećanja prema malim telekima i pajcekima i svoje fizičke potrebe za mesom. Na kraju bi pukla. Ako promijena ne dolazi svjesno i iznutra, nema koristi od nje.
Osim toga, vrijedi ona stara; čovjek je u stanju sve promijeniti kada mu zdravlje visi o koncu: iz toga proizlazi da bi moja frendica vrlo brzo počela tamaniti travu da joj netko kaže da će umrijeti zbog postotka masnoće animalnog porijekla u krvi, a bogme mislim da si ni vegetarijanci i vegani ne bi dva put razmišljali da im zdravlje dođe u pitanje zbog načina njihove prehrane.
E sad, mislim da je najveći znanstveni i tehnološki problem ovdje način na koji se uzgajaju životinje i način rada klaonica(iz prve ruke znam kako to sve ide i koje su posljedice takvog uzgoja mesa).
Na stranu etički, moralni i ini razlozi, ali ZNANSTVENO je dokazano da takav šnicl iz klaonice daleko zaostaje za onim iz dvorišta moje bake(po svim analizama).
Pa se čovjek pita, ako nema baku, isplati li mu se trošit novce na takve surogat šnicle, ili je možda vegetarijanstvo u takvim uvjetima ipak bolja opcija.