[Stargazer]

A eto kad već pitaš kak se nosimo - loše.

Moja mama ima neke svoje "izjave" kojima omalovažava ljude oko sebe, sestra se lako naduri, tata je jednostavno pasivan, a muž ne može dugo šutit i trpit, čak niti meni za ljubav. Nakon jednog većeg i dva manja incidenta posjeti su nam se prorijedili, tj. ja odlazim gotovo uvijek sama, a prije smo dolazili zajedno. Onda mama pita jel se on nešto ljuti, onda ja lažem da je on na poslu. Iako se on zapravo i ne ljuti, samo ih ne želi više posjećivati. Strah me zamoliti muža da ide koji put sa mnom jer se bojim da će se dogoditi nekakav incident. Roditelji nas u pravilu ne posjećuju, u nekoliko navrata je bila neka prigoda, ali sam ja izmislila izgovor.

Tako da je moje rješenje zapravo izbjegavanje rješenja. Sve to mi predstavlja veliki teret na svakodnevnoj razini i voljela bih da su odnosi u obitelji normalni. Razbijam glavu gotovo svaki dan kako da to riješim. Ne želim ljutnju i povrijeđene osjećaje. Stvar je u tome što mislim da se ponašanje ljudi ne može jako promijeniti, da će uvijek biti isto.

Uz to, jučer sam saznala da sam trudna s našom prvom bebom. To je sretna vijest za mene i muža. Ali među prvim stvarima na koje sam pomislila je kako će to utjecati na dinamiku odnosa. Moji roditelji će sigurno inzistirati na tome da često dolaze k nama (k bebi) - vjerojatno i puno češće nego što bi ja to htjela - a muž će to loše podnositi. Uf, koji stres.