|
Još uvijek se ogledavam da vidim što drugi rade kako bih bila sigurna da nisam posve drugačija; još uvijek se ogledavam tražeći pomoć, nadajući se da će me netko pogurnuti ili mi došapnuti savjet. No, čini mi se da ne uspijevam uloviti ničiji pogled. Izgleda da se nitko oko mene ne ogledava i pita što sad. Zašto imam dojam da sam jedino ja zbunjena i zabrinuta zbog svojih odluka i smjera u kojem idem? Gdje god pogledam, vidim samo ljude koji guraju dalje.
|