Quote:
chiquita kaže:
evo citirala sam ovaj dio s kojim se potpuno slažem i jednako razmišljam kao i ti.
ne znam kako je to uređeno u školama ali sumnjam da svaki nastavnik danas nema svoj službeni mail (makar i neki razredi ne imali e-dnevnik).
možda je stvarno tako kako perzefona kaže - ako razred nema e-dnevnik, učiteljica nema ni e-mail adresu, u što zbilja sumnjam.
na koji način dobiva službene obavijesti i korespondira sa ostalim kolegama?
razlog zašto nam naša učiteljica nije dala mail početkom godine ostaje zagonetan.
nadam se da ćemo ove godine bolje sreće.
|
plejasehardtuget
ako je od onih koji moraju odmah odgvooriti na mejl, onda ga niti ne daje ako zna da ne moze uvijek odmah odgovoriti ili jednostavno ne zeli biti svedostupna (imala sam takve rasprave na poslu, sjecam se velikih otpora mejlovima u pocecima, jer svijet ce se srusiti ako ne odgovoris odmah. ima takvih ljudi)
meni je normalno da ne odgovorim uvijek odmah, nekad i po tri dana (nekad i zaboravim). i isto ne ocekujem odgovor odmah.
iako me vesli kad stigne za minutu dve.
za ono sto mi je hitno, zovem.bilokoga.
ak treba i ravnatelja
ako je skakljivo, rado bih uzivo, u 4 oka.
ak ne mogu cekat informacije, onda bih dosla odmah ujutro u skolu i pitala osobu kad mogu najranije doci na razgovor. ak mi je jako vazno, uzela bih i slobodan dan/izostala s posla.
Quote:
shtefy kaže:
Mi nemamo ni službeni mail ni informativku. Komunikacija ide ili SMS-ovima ili papirićima koje učiteljica isprinta, izrezucka i podijeli klincima. Povratna informacija od strane roditelja ide usmeno preko djeteta.
Ali štogod, zanima me onda da li je OK to što je npr. učiteljica zvala mene na moj privatni mobitel i za vrijeme radnog vremena, a zbog nečega što s djetetom nije ni direktno, a još manje hitno imalo veze - riječ je bila o mom neslaganju sa destinacijom ekskurzije. Ona zna što i gdje radim, zna da se mogu javljati na mobitel za vrijeme radnog vremena, ali svejedno. Je li to bilo toliko hitno (i uopće znacajno) da me se naziva?
Napominjem da meni nije smetalo. Ja nisam takva veličina da me se ne smije zvati, pa čak i ako je nekad neprilično vrijeme ili situacija. Ako je baš nužno, isključim zvono i mirna sam.
|
pa ak das mobitel, pristala si da te zovu. a ti biras hoces li se javiti ili ne, odn hoces li se javti odmah ili kasnije uzvratit poziv.
meni je i okej reci neka svoja pravila za zvanje kada me traze broj.
recimo, nama je u vrticu bilo jako vazno da znaju da prvo zovu tatu, a onda mene, cisto iz razloga da ako ju treba pokupiti tj voziti, on dolazi brze od mene. i on se za radnog vremena moze javiti u 99% vremena, ja bas i ne mogu.
za raspravu oko ekskurzije mi je ok da me nazove i da popricamo.