Moj tetak nas je naucio praviti sos od fete i vode u kojoj se kuhalo kukuruzno brashno, pa preko pure (joj, ova rijec me uvijek podsjeti na baku
) dinstani kiseli kupus i onda taj sos.
A nekada prelijem samo jogurtom. Ljeti mi je to fantastican, lagan i zdrav obrok.
Takodjer sam luda za kukuruznim kruhom, onim tvrdim i teshkim, pomalo mljeckavim, no to mozesh zbilja raditi samo od domace mljevenog brashna (i to ne od hibridnih kukuruza
), a i malo ljudi ga zna napraviti kako treba - da bude sladak, a ne gorak.
U ratu sam se zaljubila u ovaj dezert: takav kruh star par dana se ukuha na mlijeku i doda se malo shecera.
Moze se raditi i od pure, ali onda je to vishe puding.
Inace, meni je kukuruzno brashno bilo odvratno kao djetetu, a sad - sad sam luda za tim....A sjecam se kako je moj djed prijetio: "Eh, djeco, ne daj Boze da dozivite vremena kad i kuruza bude slatka ko med.". Docekasmo. I ne bunim se.
