Pogledaj jedan post
Old 27.02.2004., 12:55   #135
Gabriela Mistral (1889-1957)

STID

Kada me ti gledaš lijepa sam od sreće
Ko trava dok po njoj kapi rose teku,
Moje tašto lice prepoznati neće
Ni visoke trske kad siđem na rijeku.

Ja se svojih tužnih, jadnih usta stidim,
I koljena grubih, i razbita glasa.
Sada, kad si ovdje, i gledaš me, vidim
Koliko sam jadna, gola do užasa.

Nijedna stijena na tvom dugom putu
Ne bje tako gola u svjetlu svitanja
Kao ova žena što pjeva u kutu
Radosno, i koju vidje kako sanja.

Ušutjet ću da se bi sreću moju znali
Oni što ravnicom prolaze i žure
Po tom bljesku što mi grubo čelo pali
I po tome kako ruke mi drhture.

Noć je i po travi kapi rose teku;
O gledaj me dugo, ko nikad u životu,
Jer već ranom zorom , silazeć na rijeku,
Ljubljena će tvoja odnijeti ljepotu.



ŠUTLJIVA LJUBAV

Kad bih te mrzila mržnju bih ti dala
Riječima zvučnim, sigurnim i jasnim,
No ja te ljubim, ljubav ne bi stala
U ljudski govor, sjenovit i glasni.

A ti bi htio čuti jecaj boli;
Iz tako mračnog bezdana on se digne
Da njegov vreli mlaz svu snagu proli
Još prije nego do mog grla stigne.

Ja ribnjak sam do vrha napunjeni,
A čini ti se vodoskok sam spori,
I sve je samo šutnja i bol meni
Svirepiji, od same smrti gori!
__________________
Far away there in the sunshine are my highest aspirations
sweetina is offline  
Odgovori s citatom