Tema: Mijastenija
Pogledaj jedan post
Old 06.07.2006., 16:14   #11
Cool

Quote:
serpico kaže:
Ali, ja sam čovjek koji ne voli ograničenja, pogotovo što si neko vrijeme ograničen, a onda si neko vrijeme sasvim normalan. To je najveći problem, kako se pomiriti sa stalnim usponima i padovima, malo imaš, malo nemaš. A opet kad si ok, strepiš kada će ponovno biti loše, pa se pokušavaš psihički pripremiti, ali ni to baš ne ide najbolje. Problem se javlja upravo tu, koliko god ovo ružno zvučalo, ali imam osjećaj da se čovjek nekako lakše pomiri s nečim što više nikada neće imati, nego sa situacijom da malo ima, malo nema. Ja znam da se ja ni nakon 6 godina još uvijek ne mogu pomiriti sa situacijom da sam malo ok, pa opet malo nisam. Iako pokušavam.
Potpuno te shvačam jer ni kod mene nije situacija nimalo drugčija. Upravo sam na to i mislio kad sam pisao onaj dio kako "imam odmor" ali me svatko malo neka sitnica podsjeti da se ne zavaravam/baci me u komu jer s naviknem na normalu.
Naravno ,bilo bi bolje kad bi bilo normalno no ako već treba biti loše dobro što nije tako cijelo vrijeme. Znam da taj osjećaj malo gore ,malo dolje baca u depresiju no daj stani i ozbiljno se zapitaj. Bili se stvarno lakše pomirila s tim da si stalno dolje. Ja to ipak nebi mogao...
Kao što sam ti rekao u prvom postu ovdje -ako ne ideš kroz život oćekujući puno -nikad nećeš ni bit razočarana. A sve ono dobro što nisi očekivala može djelovat jedino pozitivno za razliku od toga kad se stalno ne možeš s nećim pomirit a stalno je tako pa i gore...
Poanta je u tome da neke stvari ne možeš promjenit pa ih možeš jedino prihvatit.

Moja neurologinja mi je to najbolje dočarala kad je rekla da je to kao priča o Pepeljugi /čarolija traje do 12 sati
U životu postoji vrijeme za sve ,kao za za tugu i veselje.
Život zna bit vrlo ružan no bude tu i dobrih djelova. Uvjek budi svjesna onog lošeg i nikad se nemoj zanjeti u tim dobrima djelovima jer če onda povratak na loše biti teška pljuska stvarnosti/ teža nego što u stvar i je! No u isto vrijeme nemoj sebi ni slučajno upropastiti sve dobro samo zbog toga jer znaš da će prije ili poslje doć na red ono stvarno loše!

Quote:
serpico kaže:
Sve u svemu, otvorih ovaj topic najviše zato da se ovakvi kao ja i ti možemo negdje ispuhati, jer iako bih sada naradije vrištala i urlala i psovala, i ljutila se kao nekad, smiješno je kada hoćeš nekaj opsovati, onak u ljutnji, a to ispadne ko da beba priča, pa bar ovako dok pišem imam osjećaj da još uvijek ja imam kontrolu nad bolesti, a ne ona nadamnom.
Moj ti je moto da je stres loš pa radim po svome te se zafrkavam na raćun svega. A to druge živcira jer smatraju da mi ne priliči pa sam im neozbiljan. Ali ti mogu reči da je to dobar obrambeni mehanizam. Stvari me iživciraju i sada ali im pristupam drugačije. Prije bi mi digli tlak pa bih krenio galamit i iako sam ok ,u roku od 10 sekundi bih profufljao i to ne zbog samog deranja već psihičke strane /živciranja. A onda kad bi najradije pljunuo nekoga od bijesa nemoš ni to . Sad mirno pošaljem ljude u k... i napravim po svome .Ravnodušnost je otrov za dušu no ljek za tijelo! Istina imam manje prijatelja ali bar znam da su mi ostali oni pravi a oni koji to nisu mi ionako ne trebaju .

Inače što se tiće onog ispuhavanja...
Hočeš ti prva ili ja da probijem led ako netko drugi naleti a i da vidiš kako i nisam toliko pozitivan kao što se čini...

Uh koliko situacija kad bi poslao ljude u k... a to ne napravim :-/



*Koliko god mi nekad treba pažnje od svojih bližnjih toliko mi ona ide na živce kad je nepotrebna.
A nekad ta pažnja stvarno bude smješna da se odvališ po podu.
Kad sebi nešto spremam volim tu i tamo stavit vegete. A onda svi skoče na noge da nisam normalan,kako to nije zdravo i bla bla bla...
Ono stvarno,prvo svako jutro jedeš onaj dekortin kao da ne postoji sutra i samo što nemaš instant rupu u želucu ( a da ne spominjemo druge stvari... ) a oni rade bunu zbog malo vegete jer nije zdrava
Što drugo na to nego se smijat...a onda krenu optužbe o onoj neozbiljnosti

Nemoj ovo-nemoj ono, pazi ovo-pazi ono.
Znam da je to sve s dobrom namjerom ali mi ipak dođe mi muka kad vidim da bi me zatvorili u stakleni balun...Nikako da shvate da će doći vrjeme kad ću MORAT sve to. No do tad želim što ja hoću jer to mogu.


* a nekad si zaslužio malo pažnje koju ne dobijaš.
Kao npr. sjedit u busu bez da ti se komentira odgoj ,kultura itd. jer nisi ustupio mjesto nekome ...
Osobno bih takve najradije poslao znaš gdje no opet ...zbog takvih stvari (pošto nemam ambicija za opravdavanje totalnim strancima) ču se radije srušit nego sjest negdje gdje vidljivo nema mjesta za sve...


* Sljedeće, koliko god ima divnih i krasnih doktora toliko ima i krelaca.
Koliko god tima mahala ispred nosa sa svojim papirima i bacala informacije što ti je i da zbog toga ne možeš pit sve što inače daju za neke situacije ,ne hebu te pola posto jer sve oni to znaju a slušanje tebe bi bio udarac na njihov ego i priznanje samom sebi da ima nešto s čime nisu upoznati. A to je valda horor kad pacijent o nečemu više zna nego oni sami. Takvima je oćito vlastiti ego važniji od samog pacijenta. Onda ti daju da piješ ovo i ono za što pri obaveznoj provjeri s neurologom saznaš da bi te smjestilo dobrih mj. dana na prisilan odmor znaš gdje.
I sad bi ti trebao bit sretan jer bi ti bar neka sitnica bila izlječena. Gonim ih u ...

*a na drugu stranu ima i onih koji te neće ni štapom dirnut kad im spomeneš nešto za što nisu čuli...i sad ti cijeli tjedan bubaj glavom od zid jer te boli zub kojeg trebaš izvadit i traži pogodnoga privatnog zubara koji će te poslušat i razumjet kad mu kažeš da ti treba čista nekcija bez nekakvog andrenalinskog dodatka...

Quote:
serpico kaže:
Stoga, veliki ti pozdrav i na tome što si podijelio svoje iskustvo sa mnom.
evo meni već malo bolje kad sam se malo ispuhao a kad tebi dođe sjeti se vlastitog topika
__________________
...
Images is offline  
Odgovori s citatom