Mislim da sam počela sa Ivanom Brlić Mažuranić. Pa sam onda počela gutati sve sa odjela za klince u knjižnici. Onaj serijal o 5 prijatelja, sve o Koku, Zlatka Krilića sam obožavala (Prvi sudar
), Tajni dnevnik A.M. naravno, "Zagrebačka Priča" Branke Dovjak Matković mi je ostala posebno u sjećanju, dirljiva knjiga; inače sve bajke, mitovi i legende kojih sam se uspjela dočepati - to mi je oduvijek bilo jako drago. A prva "ozbiljnija" knjiga koju sam mlađahna pročitala bio je "Don Camillo" Giovannina Guareschia, kojega sam čitala iako nisam razumjela sve politčke aluzije utkane u radnju, no bio mi je genijalan... I pjesme Zvonimira Goloba, netko mi je pokolonio zbirku za rođendan, pa sam sa njegovim pjesmama počela...
Kao mala sam bila totalni ovisnik o knjigama, sada mi je žao što im više ne mogu posvetiti toliko vremena kao prije.