Quote:
Kitim kaže:
Kršćanstvo je pomirilo mnogo više struja u Rimskom carstvu koje je vrvilo od sukoba i nakon toga imamo univerzalnu kreiranu religiju od vlasti Rima i predstavnika tih raznih struja,to su kompromisi...
|
Kršćanstvo, kakvo se stvaralo na temeljima Niceje održavalo je dalje te sukobe, a srednji vijek očito jest nastavak... Religijska uniformizacija i lov na vještice održavale su feudalni poredak. Znanstveno mišljenje i kritika "autoriteta" i "svetog pisma" bile su pogubne po život. Rimsko carstvo se s takvim kršćanstvom rušilo, međutim misterijski kultovi viših kasti nisu BITNO drugačiji od onoga što kršćanstvo ima - dapače.
Međutim u strukturi uma je da on uči iz uspoređivanja, a uspoređivanje nije moguće bez "varijacija na temu", tj. promjene. Bilo da nekoga ganja vepar, ili se zatvara u kovčeg ili je na putu emocionalnog uznesenja od razapinjanja do uskrsnuća, pouka dolazi iz uspoređivanja tih sličnih iskustava, tj. iz rada na spozaji sebe, ali da se vratimo na temu.
Rano kršćanstvo; imamo neke predstave kako se ono razvijalo. Međutim da su Serapisa također štovali i robovi, stranci, o njegovom svećenstvu, prorokovanju, knjigama kojima su se eventualno koristili - kakve izvore za pitanje načina širenja ove religije, jer je očito po ratnim uspjesima Ptolomejevića da se nije širila tek silom?
Radi li se o nekakvim liječnicima-terapeutima prije svega? Npr. od simbolike Serapisa i Izide su i zmije čiji se repovi isprepliću...