Quote:
ursamajor kaže:
serapis je u stvari bio josip (jakovljev), barem po ovom učenom židovu koji je živio u alexandriji prije naše ere.
https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...3&postcount=39
http://books.google.hr/books?id=_56p...20ages&f=false
to je doduše vrijedilo prije naše ere dok su se židovi asimilirali i dokazivali u grčkoj i egiptu, al par stoljeća kasnije će u kršćanskoj eri taj serapis, orfej, izida i ekipa postat naravno ljuta demonska konkurencija.
ponajveći demon i zvjer po piscima knjiga makabejaca bio je zeusov sin koji im je tad u alexandriji i palestini udarao svoj pečat zvjeri da mogu trgovat, tjerao ih da jedu svinjetinu, štuju božjeg sina i njegovu mamu, prestanu se obrezivat i svetkovat subotu itd. dakle možemo slobodno reć postanu kršćani još stoljeće-dva prije naše ere.
kako je to zeusov sin očistio okaljan obraz svoje majke kojoj jadnoj nisu vjerovali da ju je oplodio nebeski otac osobno mogli su židovi i pogani gledat i slušat u amfiteatrima od atene preko palestine do alexandrije još od euripidovih bakhantica a ako su baš bili željni filozofiranja o božjem logosu mogli su više naučit od raznih platonista.
taj zeusov sin je već stoljećima poistovjećivan sa ozirisom, kako nam objašnjava još herodot, a jedan oblik izidinog sina tad vrlo popularan bio je harpokratos tj. horus dijete koji je imao svoj božić kao i zeusov sin za svoje brumalije oko zimskog solsticija.
hramovi tog izidinog sinčića i čudesnog liječnika esklapija bili su u blizini većih serapisovih a serapis je preuzeo ulogu ozirisa.
nakon dva-tri stoljeća imat ćemo židove i pogane poput filona aleksandrijskog koji će ime zeus zamijeniti sa jahve i uskoro ćemo dobit jahvin logos tj. kršćanstvo od učionica i asketskih komuna atene i babilona do rima i aleksandrije, gdje god je bila veća židovska zajednica.
https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...3&postcount=44 |
Aleksandrija je prema dostupnim informacijama imala židovsku četvrt s posebno ograđenim zidom i etnarsima koji su vodili zajednicu, kao grad unutar grada, a osim toga i sinagoge po drugim mjestima. Na najvišoj točki u gradu izgrađen je Serapeum, u egipatskoj četvrti Rakotis, a dalje je bilo svih naroda. Prvo je knjižnica i vrsta sveučilišta bila smještena u Museumu, a dolazila su tu razna poznata imena kao što je poznato; što znači sve skupa da se u tom antičkom centru događala prava razmjena znanja...
Cilj je očito bio sa Serapisom stvaranje jedne religije za sve, a kako je to išlo postepeno, pokazuje podatak o združenoj svečanosti Zeusa i Serapisa...
Potom je zanimljiv podatak da je naziv valjda slično Serapis već spomenut u Gilgamešu, ako sam dobro zapamtio kao karakteristika Enki... Neki tekstovi dostupni na netu tvrde da je to religija koju su napravili stručnjaci za Ptolomeja, a naišao sam i na taj koji tvrdi da je taj Serapis još ranije razvijan, što dokazuje ova povezanost s Gilgamešom. Vjerojatno je to slično uobičajenoj problematici kao pianje koje će od 72, 6, 3 ili koliko već ima imena, numena, netera ili počela kao nešto što bi trebao biti jedan vrhovni henoteistički, monoteistički i sličan Bog u izboru od svih tih sinkretizama postepenih kroz povijest da bi se došlo i do tih određenih formi...
Ono što me najviše navodi na pomisao na direktnu vezu s kršćanima su tri stvari:
1. opis ovih pristaša Serapisa da su redom svi proroci i slično, što me podsjeća vrlo na opis "silaska Duha" na prve kršćane i slično. Potom pismo koje pokazuje da isti svećenik ide sad pred pristaše Serapisa, sad pred one Krista. Dalje se vidi veza iz egipatskih utjecaja na Delosu, zajednice terapeuta, očite veze Ozirisa i Dioniza itd.
2. ponašanje jednog od kršćanskih biskupa ( zvali su se zapravo pape ili tako nešto svi redom ) gdje se traži da Marija dobije status bogorodice ( to je bilo rezervirano za Izidu do tada ) i slično - prema tim podacima iz crkvene povijesti sve me navodi na misao da je sukob bio sličniji onome protestanata i katolika, nego dvije drastično različite religije, ideologije, škole mišljenja...
3. izgoni pristalica Serapisa iz Rima u više navrata u godinama prije i poslije navodnog rođenja židovskog mesije pokazuju da je prije Neron i slični njemu tjerao prije pristalice Serapisa i Židove zbog međusobnih sukoba, a ne kršćane, temeljem uobičajenih građanskih ratova u Rimskom carstvu ( vrlo često povezani osim s pitanjem tko će idući postati car i s religijama raznih pristaša sukobljenih stranaka... ).
Na kraju da postepeno dolazi do bjesnila do malih razlika pokazuje sva novija povijest, a postoji i zapis da su kršćani "rado uništavali svetišta Mitre sjekirama" s objašnjenjem isto tako da su ovi navodno imitirali kršćanske rituale...
Da je Mojsije položio ruke na svog nasljednika, da Židovi imaju isto svoje verzije u Bibliji sličnih prerada i plagijata raznih mitova u tako zbliženim sredinama nije ništa čudno. Ostaje tek temeljna razlika u dopuštenju da se ukaže poštovanje kipovima, slikama te nebeskim tijelima, a ovo posljednje je kod Židova dopušteno samo u manjoj mjeri kad je Mjesec u pitanju...
U svemu tome valja pridodati i kult ličnosti careva ( car ispred Serapuma uz pomoć pljuvačke liječi slijepca, Neron smiruje oluju, Aleksandar ima Boga za oca...) , faraona ( sin Sunca, zastupnik Ozirisa na zemlji...) , jer su priče služile i za uzvišenje njih samih, te njihovih krvnih linija, pa se tako navodi da je priča o Aleksandru Makedonskom "mit-temeljac"...
Dakako iz svega ovoga najviše nas zanimaju detalji o Serapisu, a sam ću, pošto mi je sad nezgodno tražiti sa spiska linkova, s vremenom napraviti uređen popis izvora s kronologijom.
Plan mi je i izrada slikovnice i drugih materijala koji će raditi aktivno na demistifikaciji religija i tajnih društava usputno tome kao posljedica, a eventualno zainteresirane za suradnju pozivam da me kontaktiraju.