Pogledaj jedan post
Old 21.06.2010., 22:38   #2
Znanstveno je prihvaceno kako su zemlja i mjesec stari oko 4.5 milijardi godina. Znanost je razvila metodu otkrivanja starosti stijena ispitujuci tragove kozmickog zracenja na njima. Ovom tehnikom otkrivanja starosti, najstariji kamen pronaden na zemlji je star tek nesto vise od 3.5 milijardi godina. Misije na mjesecu su prikupile preko 400 kilograma stijena i uzoraka tla. Zanimljiv zakljucak je otkriven 1973: neka kamenja sa mjeseca mogla bi biti stara preko 5.3 milijardi godina. Prema tim istrazivanjima ispada kako su te stijene starije i od samog suncevog sistema. Postoji jos pitanje mjeseceve prasine koja je bila oko kamenja. Ispitivanja su pokazala kako je ta prasina starija milijardu godina i od samog kamenja sa mjeseca koji su ispitivani. Ove informacije nije moguce naci u sluzbenim izvorima koji i dalje tvrde da su kamenja sa mjeseca stara otprilike koliko i zemlja. Kamenje sa mjeseca je starije od najstarijeg pronadenog na zemlji, a to se objasnjava zemaljskom aktivnom prirodom koja unistava stare stijene za razliku od mjeseca za kojeg se smatra da je mrtav pa tako nista ne moze utjecati na stijene. Znanstvena zajednica je podijeljena oko te pretpostavke i objasnjenja, no sluzbena znanost ostaje kod tvrdnje kako je mjesec mrtav i prirodni satelit zemlje.

1. od kuda je doslo kamenje i prasina koje su astronauti donijeli sa mjeseca?
2. gdje je mjesec bio prije suncevog sustava, ili kako je dosao do zemlje u udobnu orbitu?

Opcenito govoreci, mjesec ima 3 sloja stijena koje se protezu do dubine od 150 milja. Ako su mjesec i zemlja formirani u isto vrijeme, onda bi materijalna kompozicija slojeva trebala biti donekle slicna za prepoznavanje. Ipak, zeljezo kojeg ima u izobilju na zemlji, na mjesecu je vrlo rijetko. Mjeseceva gustoca je 3.34 grama po kubicnom centimetru, nasuprot gustoci zemlje koja je 5.5 grama po kubicnom centimetru. Razlike u gustoci vode do pretpostavke da mjesec vjerojatno nema cvrsto srediste, poput zemlje, pa tako nedostatak sredista utjece na razlike u gustoci.

Mogucnost da je mjesec ispunjen supljinom, prvi puta je spomenuta 1961 (Carl Sagan) i odmah karakterizirano kao pogresna informacija. Suplji satelit ne moze biti prirodni, no suplji satelit moze biti umjetni. Umjetni znaci da je izgraden, sto ne moze odgovarati mjesecu. 1962-1963 informacije pokazuju mogucnost da je mjesec ili suplji, ili sadrzi bitne kolicine "negative mascons". Negative mascons znaci da su podrucja unutar mjeseca mnogo manje gustoce nego ostatak mjeseca, ili da jednostavno ima velike prazne prostore - supljine. To znaci da kada su Rusi i SAD dosli na mjesec, vec im je bilo poznato kako je on vise ili manje suplji. U prijevodu, to znaci da su znali-pretpostavljali da je to satelit umjetnog porijekla.

Dokazi visokih rezolucija pokazuju male detalje o mjesecevoj povrsini, te je do takvih podataka moguce doci samo preko vrlo skupe i osjetljive opreme. Zbog cijene, takvi aparati nisu dostupni siroj javnosti. Oprema postoji, no ona je pod sluzbenom kontrolom. Cinjenica je da su dokazi u visokoj rezoluciji o mjesecu sluzbeni, i nisu dostupni javnosti. Umjesto toga, sluzbeni izvori nastavljaju pustati u javnost samo dokaze u manjim rezolucijama. Dokazi niske rezolucije su dio spin doktrine mrtvog mjeseca, posto je sigurno da bi dokazi visoke rezolucije prezentirali sasvim drugacije razumijevanje mjeseca. Koncept mrtvog mjeseca je siroko rasiren samo zbog toga sto su DOSTUPNI jaki dokazi koji to potvrduju. DOSTUPNI dokazi niske rezolucije su tako brojni da formiraju logicku sigurnost prihvacenoj ideji o mrtvom mjesecu. Ako se postavi pitanje sta se moze vidjeti na mjesecu sa KAKVOM OPREMOM, vrlo brzo ce se doci do zakljucka o zataskavanju informacija.

Opservacije svjetlecih fenomena na mjesecu nisu nimalo rijetke. 1968 publiciran je Chronological Catalog of Reported Lunar Events. Ovaj katalog dokumentira 579 dogadaja u razdoblju od 1540 do 1967, a 75% dogadaja su karakterizirani kao svijetleci fenomeni. Ostalih 25% su objasnjeni kao mjeseceve magle, i drugo. Vazno je napomenuti da katalog sigurno ne sadrzi sve dostupne informacije. Nakon uklanjanja stotina izvjestaja koji su se cinili sumnjivima, mnogo vise od 2600 dogadaja je moglo biti zabiljezeno umjesto samo njih 579. Primjer, u drugoj polovici 19 stoljeca Royal Astronomical Society u Britaniji je zabiljezio 1600 dogadaja u samo dvije godine nakon postavljanja 13 incnog teleskopa. NASA nije niti priblizno dokumentirala sve dogadaje, samo dio. Katalog je kontradiktoran sam sebi u dijelu kada opisuje izvjestaje koji nisu u katalogu. Pise sljedece: "Pokusali smo eliminirati sve sumnjive izvjestaje iz kataloga. Neodgovorno zapazanje je otkriveno u samo jednom sucaju." Postavlja se pitanje o brojnosti zapazanja koja su izbacena iz ovog kataloga. Zanimljivo je usporediti cinjenice da su u to vrijeme na trzistu bili dostupni teleskopi do 14 inca. Ako sada usporedimo 579 dogadaja koje je NASA 1968 stavila u katalog, primjetit cemo da je svaki od tih dogadaja moguce opazati sa obicnim 8 incnim do 14 incnim teleskopom. Ova cinjenica NIJE navedena u katalogu, dok je poznato kako su sluzbeni teleskopi nedostupni javnosti daleko jaci te pruzaju mnogo vecu rezoluciju i mogucnosti promatranja. Postoje odredena podrucja na mjesecu koja su poznata po raznim svijetlecim fenomenima i pojavama, no niti jedna SAD ili Ruska letjelica nije sletila niti blizu nekom od tih podrucja. Svi letovi su bili na podrucja oko mjesecevog ekvatora koja nisu poznata po lunarnim aktivnostima.

1998 znanstvenici su objavili iznenadno otkrice o postojanju vode na mjesecu. To otkrice je zapravo vec bilo poznato mnogo ranije no nije bilo prisutno u siroj javnosti i znanstvenoj zajednici. Jos 1903 W.H. Pickering je u svojoj knjizi objasnio stotine teleskopski opservacija mjesecevih promjena koja su vodila prema zakljucku kako na mjesecu postoji atmosfera i voda. Iako nije bio sam u svojim zapazanjima, prica o mrtvom mjesecu bez atmosfere i vode potrajala je jos dugo, i desetljecima nakon sto je zavrsila svemirska era 1972. M.K. Jessup i V.A. Frisoff objavili su knjige (1957 i 1959) koje je tesko znanstveno pobiti sa temom atmosfere na mjesecu, vode i vegetacije. Njihove knjige su se vrlo brzo prestale objavljivati do mjere do koje ih je bilo tesko uopce pronaci, a isto je tako i danas. Do 1958 je kroz povijest bilo zabiljezeno tisuce izvjestaja o mjesecevim anomalijama. Smijesno je pomisliti da NASA nije razmotrila tako velik broj povijesnih dokaza. Bilo kako bilo, tek 1997 potvrdeno je postojanje "slabe" atmosfere, pri kojem je razmatrano vrlo malo atmosferskih opazanja i pojava.

Ovaj tekst nece obraditi anomalije koje su opservirane i dokumentirane o pojavama na mjesecu koje se ne mogu drugacije opisati nego jedino vodene inteligencijom. Takvih je vrlo mnogo, previse da bi se izdvojili vazniji primjeri. Mnogo je izvjestaja o "crnim" ili svijetlecim tijelima koje prelaze mjesecevu povrsinu a mogu biti zapazene cak i sa boljim komercijalnim teleskopom (da, pojave moraju biti zaista velike da bi bile opazene). Poznati su npr: NASA photo No. 16-19238, No. 11-37-5438. Niti jedan takav izvjestaj nije u NASA katalogu koji je izdan 1968.

Maurice Chatelain je 1978 objavio knjigu Our Ancestors Came from Outer Space, a tu rijetku knjigu je vrlo tesko pronaci. Maurice Chatelain je bio voda tima koji je dizajnirao i izgradio Apollo komunikacijski sistem za NASA-u. Vodio je istrazivanja novog radara i komunikacijskih sistema u Ryan Electronics, vlasnik je 11 patenata ukljucujuci i automatski radar za sistem slijetanja na mjesec u Ranger i Surveyor misijama. Njegova poznata izjava: Sve upucuje na to da su Apollo i Gemini letove slijedile svemirske letjelice vanzemaljskog porijekla.

1991 sirom svijeta poceli su se pojavljivati kilometri video snimaka NLO aktivnosti, nakon sto je kamera postala cijenom dostupna siroj javnosti. Tisuce nezavisno zabiljezenih video dokaza, i fotografija. Kada se za neke od tih snimaka i fotografija dokazalo da su lazne, automatski se rasirila pretpostavka da su svi video materijali i fotografije lazno napravljeni uz pomoc sada vec dostupne racunalne tehnologije. To medutim, ne mijenja cinjenicu da se jos do dan danas sve vise i ucestalije pojavljuju video snimke i fotografije NLO aktivnosti.

Iako je video materijala o NLO aktivnostima sada vec toliko mnogo posvuda u svijetu da ih je tesko pobiti, sluzbena stajalista i stavovi nisu se nimalo promijenili. Sluzbena opovrgavanja NLO aktivnosti ukljucuju vladu, znanstvene i vojne stavove. Opovrgavanje dokaza o NLO aktivnostima sustavno se radi, no pitanje je zasto?

Informacije obradene od autora Ingo Swann.
gocat is offline  
Odgovori s citatom