[Esperanza]

Zanimljiva tema.

cito kaže:

Pitanje kučnog obrazovanja nije samo pitanje obrazovanje per se, već, pitanje slobode i obitelji.

Ja bih dodala da je tu u igri i pravo roditelja na odabir tipa odgoja i kulture u kojoj želi odgajati dijete.

Šta vas briga je li moje dijete, po vašim standardima, obrazovano? To nisu vaša djeca, nisu djeca države, već su moja. [...] Gdje je granica? Tko odlučuje što je najbolje za one koje volimo- mi ili država?

Tu dolazimo do prve točke u kojoj se ne mogu s tobom složiti. Mislim da NEKI oblik "državne kontrole" mora postojati, jer ako ga nema, dobiješ sustav kojim je iznimno lako manipulirati i uskratiti dijete za neki obrazovni minimum. Mislim da je djetetovo pravo na taj minimum ipak važnije od prava roditelja na izbor obrazovanja za svoje dijete.

Međutim, tako dugo dok je taj minimum ispoštovan i dok ga djeca uredno svake godine "polažu" preko neke vrste razredbenih ispita, ne vidim ništa zakonski sporno sa školovanjem djeteta kod kuće, u nekom drugačijem kulturnom i/ili vjerskom duhu, s nekim dodatnim sadržajima, itd. Tako dugo dok se odradi obrazovni minimum koji je "standard" društva o kojem govorimo.

Država želi oteti dijete pod izlikom obrazovanja i socijalizacije, a zapravo, subtilno, indoktrinira djecu. Što je socijalizacija? Socijalizacija je proces prilagođavanja pojedinca društvu. Socijalizacija je proces učenja vrednota, stavova i motivacije

Otimanje djeteta, malo smo previše slušali Ickea?
Šalu na stranu - u pravu si. SVAKO obrazovanje nužno je ideološki potkovano, pravo pitanje u ovoj temi a kojeg se nitko do sad nije dotakao jest: TKO BIRA ideologiju koja je u pozadini?

I tu je sraz mnogih koji obrazuju djecu kod kuće s društvom u kojem žive - misle da je pravo roditelja na izbor te ideologije preče od prava države.
S čime se ja, u principu, slažem - tako dugo dok se odradi obrazovni minimum i dok se dijete ne LIMITIRA u životnim opcijama. Nažalost, znam i takve koji to rade. To su uglavnom oni kojima se školovanje kod kuće svodi na devotions, heklanje, engleski uz biblijske pričice, znanost i "znanost" koja ne želi podučavati suvremene znanstvene teorije i sl. E, TOME se ja protivim. U Americi ovisno o državi postoje razne regulacije za školovanje kod kuće, ali one najliberalnije su zaista podložne gadnim manipulacijama. Da ne spominjem tzv. "unschooling", pa kojekakve gluposti da dijete počne čitati sa deset godina i tako dalje.

Ali ako govorimo o sustavu s nekom razumnom količinom kontrole, obveznim ispitima i obveznom minimumu gradiva, nemam ništa protiv školovanja kod kuće. Dapače.

Ne moram spominjati da je vaša moralnost odvratna, što je očito, te vidim da je školski sistem odgojio uistinu neke odvratne ljude koji se prave pametni i obrazovani,a psuju kao najgori šljam.

Ja zaista ne mislim da je psovanje najgora stvar koju netko može raditi.
Mislim da je ekipa koja bi podučavala kreacionizam na satovima biologije PUNO veći problem za mentalno stanje našeg društva.

Opet ponavljam, ako ja želim da mi je dijete šljaker, što to ima s vama? Koju ja to slobodu oduzimam djetetu?

Slobodu izbora, ako mu ne ponudiš ono što će ostali dobiti u školi.
Zato i naglašavam - AKO mu ponudiš ono što dobivaju ostali, nemam problem sa školovanjem kod kuće. Ako ga pak odbiješ iz principa učiti biologiju, imam problem.

Ja ne razmišljam o urotama države. Ne smeta mene država ( odnosno smetaju me neke stvari u korikulumu, ali dobro),vi me smetate i vaša djeca u školi i vaša relativistička učenja o životu. Iz vaših domova dolaze djeca monstrumi koja vas ne slušaju, razmažena su, lažu, psuju. U vašim domovima se cure oblače kao kurve u 1. osnovne, u vašem domu vam djeca po cijele dane igraju igrice na kompjuteru i samozadovljavaju se i podržavate ih u tome. U vašim domovima je novac bog. u vašim domovim je mjerilo muškarca koliko zarađuje, koji auto vozi, kako igra nogomet i da li zna koristi powertools. A žena je što bolje zapakirana maternica bez ikakvih znanja o tome kako se brine o kući. Stvarno vas žalim ljudi.

Ustvari, ako maknemo trolerske dijelove ovog posta, ja se s tobom u 90% stvari slažem (a ateist sam ). Evo neki dan me napali na forumu oni koji se zalažu za to da je slanje djetetovih fotografija na natječaje nešto "normalno", pa sam ja ispala neki zadrti konzervativac.
Isto tako mi nije normalna diktatura relativizma koja vlada svuda uokolo (da stvar bude još bolja, većina ljudi uopće ne razumije koliko je relativizam ideološka pozicija u jednakoj mjeri kao i pozovanje na apsolutne vrijednosti), nije mi normalno da djeca igraju one nasilne igrice satima i svakodnevno, televizor ne posjedujemo jer normalne sadržaje moraš tražiti povećalom (čak su i dječji crtići poprilično psihotični), a o standardu nekog normalnog odijevanja da ne govorim, naročito među mlađom ženskom populacijom (inače nisam neki ekstremist po tom pogledu, ne zalažem se da budemo svi u burkama , ali ono, neki normalni standardi koji su se danas ipak pogubili).

Ali vidiš, ja se i dalje držim one "živi i pusti da drugi žive". Kužim što hoćeš reći, kužim sve o indirektnom utjecaju takvih ljudi na tebe i tvoje dijete, ali to je nešto s čime se moraš ili pomiriti (a doma pokušati ublažiti situaciju), ili odseliti u vjersku komunu gdje će sve biti po tvome i gdje će SVI dijeliti tvoj način života. Što je legitiman izbor, ali onda nemoj dolaziti na forum pametovati drugima o tome kako su grozni i nemoralni, već odseli tamo gdje su ljudi po tvojim kriterijima u redu i moralni.

I nije poanta da dijete živi pod staklenim zvonom već da nauči razliku između dobrog i lošeg-upravo ono što u školi ne može naučiti- prvo jer profesor nema skoro nikakav autoritet, drugo jer još drugih 29ero djece donosi iz vaših domova poglede na svijet koje ja kao roditelj ne podržavam. A ja imam pravo odrediti s kim će mi se dijete družit. Pravo koje mi obvezna škola oduzima.

Ja ću ti prva potpisati peticiju za to pravo, ako uvedeš stavku "uz obvezu polaganja razredbenih ispita iz propisanog programa u školi po izboru". Tako je to riješeno u dobrom dijelu Europe, i s time se slažem.
S kaosom kakav postoji u Americi glede školovanja kod kuće ne.

Drugi važan problem kojeg se ovdje nije dotaknulo jest pitanje kvalifikacije onog tko obrazuje.

Socijalizacija je već poprilično outdated argument u ovoj raspravi jer su relevantna istraživanja pokazala da nema nekih koma oscilacija po tom pitanju (da ne spominjem da postoje co-op udruge, druženja djece školovane kod kuće, uključivanje djece koja se školuju kod kuće u dio školskog programa ili vanškolske aktivnosti, itd), ali kvalifikacije roditelja su već itekakav kamen spoticanja, kao i pitanje do koje mjere država treba kontrolirati obrazovni proces i kako.

Meni je školovanje kod kuće inače izvrsna ideja. Budući da imam puno obitelji u Americi i poznajem situaciju, odnosno nekoliko obitelji koje to prakticiraju, ako se tome pristupi normalno i sistem ne iskorištava, takvoj djeci bude super, kasnije budu najnormalnije uspješna kao i školovana djeca, jedino što u djetinjstvu "propuste" boravak u školama pa time i boravak u okruženju gdje se čitaju ona smeća od tinejđerskih časopisa i nazovi-novina, raspravlja o paru Gotovac i najnovijem realityju te spodobama koje se tamo nalaze, te razmišlja o strahovito bitnim školskim supkulturama.

Da jest neka vrsta izolacije (kulturne prvstveno) djeteta - jest. Ali da je NUŽNO loša - ne mora biti.
Nama je čak školovanje kod kuće bila opcija za slučaj da opet završimo u Americi i da se ne nađe lova za dobru školu.