Quote:
iormas kaže:
Ma nek trosi vreme ko na sta hoce ..ako ce citav dan trazit zlato ili u igrici trazit zlato.. sasvim je nebitno jel sedis ili radis, stvarno ili preko nekog uredjaja virtuelno..
|
Jedino je u konačnici bitno da li čovjeka čini sretnim ono što radi (ne mislim na posao, profesiju, nego na bilo koju radnju) -
da se osjeća dobro kad to radi.
Onaj tko uporno radi ono od čega se osjeća loše, taj nije nimalo pametan.
Ovo za prolaženje vremena smo se složili, nešto defintivno nije u redu.
Previše ljudi, praktički svi, to primjećuju, a da bismo se mogli zavaravati.
Da, ovo za atome kažu znastvenici da tako funkcionira.
Vrlo je neobično, ali ako je tako; mogli bi se zapitati svakakva pitanja...postoji li uopće materija ako je 99.99% atoma prazan prostor?
Zašto to nešto uopće doživljavamo kao materiju, tih 99.99% praznine?
Baš čitam ovih dana jednu knjigu dr. Brucea Liptona, američkog znanstvenika, molekularnog biologa koji objašnjava i znanstveno dokazuje nadmoć uma nad materijom, a knjiga se zove "Biologija Vjerovanja".
Uistinu nešto posebno, jedna od najboljih što sam čitao i svima preporučam!
No, da ne skrećem s teme, iako je ovo malo opširnija tema, možda u nekom od slijedećih postova...
Quote:
all_or_nothing kaže:
radilo se od 6-14 sati nekad.
|
Točno. Ali realno, i danas je situacija vrlo slična.
Znam doslovno
gomilu ljudi koji rade preko 12 sati dnevno, neki moraju, a neki rade jer mogu birati pa znaju da će više zaraditi.
Ona druga polovica koju znam uglavnom ne radi ništa, nezaposleni su.
I ta nezaposlenost, mislim da je priča za dobro isprane mozgove; to jednostavno nema logike nijednog promila...stalno o tome pričam ljudima i na kraju svi shvate da baš i nije bez veze...u vrijeme bivše Juge svi su našli posao brzo i prilično lako, prije 30-40 godina, kad je industrija, tehnologija i praktički sve grane privrede i kompletno društvo bilo neusporedivo slabije razvijeno nego danas.
A danas, kad je sve to 10X "razvijenije" i samim tim je i logična puno veća potražnja za radnim mjestima,
posla odjednom nema 
, ne možeš ga naći ni za lijek, svi te odbijaju. Da bi mogao raditi za neku milostinju moraš biti ekspert na računalu, govoriti 6 stranih jezika, imati višegodišnjeg iskustva u barem 50 poslova i trpiti najveće debile u naciji koji će ti biti gazde.
Ma dajte, molim vas, tko može popiti tu priču i reći da je to normalno i da drži vodu?
Srećom, nisam ni blizu ovim opisanim primjerima, ali 90% ljudi oko mene je.
I gutali su priču, dok im nisam postavio ovakvo pitanje, sad više ne gutaju i kuže da su izmanipulirani.
Quote:
all_or_nothing kaže:
u stvari, vrijeme mi je izrazito sporo prolazilo dok sam bio mali, pa i u dvadesetima nije nešto jurilo. sa tridesetima se sve promjenilo, obaveza je sve više. materijalizam nosi posljedice. kažu da se vrijeme ponovo uspori u mirovini, ako pronađeš mir.
|
I kod mene je tako, bar velika glavnina ovog što si opisao. Kako će biti u mirovini, vidjet ćemo. Do 120-e ima još o-ho-ho vremena...
