Pogledaj jedan post
Old 23.04.2004., 01:50   #5
Klasicizam u hrvatskoj književnosti, rekoh već, nije toliko razvijen kao barok. Piše se najprije školska, a zatim i prosvjetiteljska drama, no što se antičkih uzora tiče (poput rasprava o trima Aristotelovim jedinstvima, zbog kojih je francuska Akademija nakratko zabranila Cida) i "velikih" tema o časti, ljubavi i moralnom životu koje su obrađivali Corneille i Racine, kod nas to ne dobiva na važnosti koliko didaktičnost obrađena na smiješan način, preradama Molierea, osobito u Dubrovniku.

Može se zapravo reći da je hrvatska književnost sve do baroka pratila svjetske tokove, nakon čega se dogodio strmoglav pad (i po kvaliteti i po kvantiteti) naše produkcije.
Dodajem da u Slavoniji latinisti poput Katančića njeguju antičke lirske oblike (elegija, oda, epigram...), a Reljković (katkad zabilježen kao Relković) i Ivanošić pišu didaktične odnosno komične epove čiji su korijeni zapravo u baroknoj poemi (Ignjat Đurđević/Đorđić). No, to je već prosvjetiteljstvo.


Barok pak mnogi smatraju vrhuncem, jezično, stilski i filozofski (zbog njegove tematske ozbiljnosti i povratka vjeri, što je ustanovljeno na Tridentskom koncilu kao stvaralački uzus). Dominantna je vrsta barokni ep, a pišu se religiozne i komične poeme, lirske zbirke i melodrame. Po uzoru na Dubrovčane, tipično barokni rodoljubni ep Odiljenje sigetsko stvara Senjanin rođenjem, poslije kontinentalac (umro je u Beču) Vitezović.
stitch is offline  
Odgovori s citatom