@nosorog, tvoj me post potaknuo da shvatim kako se moje vjeronaučno dijete nikad ne moli i ne iskazuje želju da ode u crkvu.
pa sam ga upravo pitala:
"govori li vama vaša vjeroučiteljica da se trebate moliti ili da morate ići u crkvu?"
"ne kaže nam da moramo, samo nam u petak preporuča da odemo u nedjelju u crkvu. jer tada se nešto kao slavi, neki poseban dan."
"valjda nedjelja?"
"da."
"ako ti želiš otići neku nedjelju u crkvu, reci nam pa ćemo te odvesti."
"ma ne."
(bio je nekoliko puta u crkvi na nekim ceremonijama i doživljava je kao užasno dosadno mjesto.)
njihova je vjeroučiteljica neka smušena starija gospođa bez ikakva autoriteta, na satu je vječiti žamor i gungula. po onome što mi sin priča, ne čini mi se ni da se osobito priprema za nastavu, nego dođe u razred i improvizira, uglavnom se drži frontalne nastave. oni skoro ništa ne zapisuju i ne dobivaju nikakve zadatke.
moj ne voli previše vjeronauk jer je on tip koji voli red, rad i disciplinu.
ali ne želi se zasad ispisati s vjeronauka jer "nije siguran da bi mu u knjižnici bilo zabavnije."