spavat ce do zhenidbe s vama
..bar je tako moj govorio
Moram reci da sam pristalica bliskosti s bebama, ukoliko one pokazuju zhelju za time...ja svoga nisam pushtala da plache i uzimala sam ga k sebi kad je bio nemiran.
U protivnom nije bilo spavanja...odnosno, pet-shest puta nocu pocheo bi onako dosadno kenjkat, pa cmizdrit, pa se ustanem da vidim jel mu shto, pa se vratim i buljim u noc i chekam hoce li ponovo...ma zashto. zaspali bi skupa i bilo je lijepo
a oni tako brzo odrastu...
najbolje vrijeme 'razdvajanja' su neke tri godine.
mi smo lijepo sredili njegovu sobu, prije rodjendana, proslavili rodjendan 'kao veliki dechki'
i nakon toga pocheo je tamo i spavati.
Naravno da je bilo josh uvijek dolazhenja...ali kao da bi vi voljeli biti sami kad npr. ruzhno sanjate, a netko koga volite je u susjednoj sobi, zar ne