Pozdrav svima!
Ispričavam se onima kojima nisam mogao odgovoriti na privatne poruke jer sam jednostavno zauzet i nemam baš puno vremena. Vidim da ima onih koji se sa tekstom na mom blogu
http://sistemik.blog.hr/ slažu i onih koji su ogorčeni, no :"Život je kurvetina...!!!" kako bi to naš narod rek'o. Ja ću probati dati nekakav odgovor na vaša pitanja i unaprijed mi je žao ako on neće biti onakav kakav ste očekivali.
1. Sve tvrtke traže vrhunske ljude i gledaju kako bi ih malo platili...
NETOČNO. Živimo u okruženju u kakvom živimo, sve je stvar slobodnog tržišta i sve se pretvorilo u novce i točka. Ljudi su postali roba i kao takvi imaju svoju cijenu na tržištu. Ona može biti velika i mala, opravdana i neopravdana, no s druge strane tu je život i umijeće preživljavanja, pa često puta bi mi veće novce nego što ih u suštini možemo dobiti (zaraditi) pa pristajemo na manje i onda smo u banani i počinje vječita potraga za boljim uvjetima rada što u velikom broju slučajeva znači veća lova. No, da li ste se ikada zapitali koliko ja osim svoje plaće koštam poslodavca? Mnogi će reći da im se živo jebe za to (od 40 kandiata 100% je reklo da nema pojma), a u suštini bi trebali jednom pokušati staviti to na papir i vidjeti koliko ste zaradili u određenom periodu, a koliko ste dobili. Količina novca koju vi očekujete za vaše radno mjesto u vašim očima vjerovatno izgleda fer, no poslodavac to gleda jednostavnom računicom dobiti i troška. Ako vašem poslodavcu ne donosite dobar profit, ništa od vaše dobre plaće. Ja nisam poslodavac, ja sam onaj koji šljaka - da ne bi bilo nesporazuma. Ako je vaše radno mjesto visoko profitabilno malo je onih poslodavaca koji će vas uskratiti za veću lovu, osim naravno onih čobana koji su jednostavno čobani i to je to. Strane tvrtke kod nas imaju dobru lovu no njih jednostavno ne uzimam u obzir jer ih ima malo i imaju drugačiji izvor zarade - ne žive samo od našeg malog jadnog tržišta, a količinu love dijele na principu procjene životnih prilika u nekoj zemlji. Tako da imamo ne srazmjerno veliku razliku u plaći sistem administratora u domaćoj tvrtci i onih koji svoje poslove obavljaju za strane kompanije. No, ako se usporede dva jednako dobra sistemaša u istoj stranoj tvrtci samo što je jedan iz Hrvatske, a drugi iz malo bogatije zapadne zemlje vidjet ćemo da je naš čovjek opet malo plaćen u odnosu na zapadnjaka, a čak su nam i isti životni troškovi. Sranjce...
2. Vi sebe smatrate vrhunskim čovjekom, a ni ne javljaju vam se...!
- mrak, no o tome koliko ste vrhunski procjenu donose ljudi sa druge strane stola za pregovaranje, odnosno oni koji su čitali vaš životopis - ja sam jedan od tih kada mojoj tvrtci trebaju ljudi iz svijeta sistemaša za IT. Kako sam napisao u blogu, na razgovor se zovu oni ljudi koji imaju napisano u životopisu ono što mi trenutno tražimo. To što masa njih rastura C++, PhotoShop i druge stvari, a moja tvrtka traži sistemskog administratora neće biti pozvani i to je to. Velike tvrtke (moja u kojoj radim je srednje velika) imaju još rigoroznije načine kako da vrijeme potrage za kvalitetnim ljudima svedu na minimum - vrijeme je lova, a broj ljudi koji traže posao je uvijek velik. To što vam se nitko ne javlja nije kraj svijeta (iako nas to pogađa sa ljudske strane...znam, ali jebi ga ovo je kapitalizam/feudalizam - ljudi su roba) ima drugih tvrtki probajte tamo, no znam da ozbiljnije tvrtke imaju svoj odjel za ljudske resurse koji obično korektno komuniciraju sa potencijalnim kandidatima. Ako ste imali negativna iskustva u više tvrtki možda je porblem u vašem načinu prezentacije samoga sebe i vaših vještina ili jednostavno imate nerealno velika očekivanja. Probajte malo sebe analizirati, a ne se samo uvijek uspoređivati sa time da vi znate frajera koji ima super lovu i glup je k'o kurac - jebi ga on je možda glup, ali ima sreće. Ja se svakog dana smrznem kada shvatim o koliko stvari ja uopće namam pojma i to nastojim nadoknaditi neprestanim obrazovanjem i ulaganjem u sebe jer sam tako do sada uspijevao preživjeti i hraniti obitelj, a bogami i plaćati kredu za stan - u normalnom okruženju to se cijeni i potiče, ali mora proći jedno vrijeme da to okolina shvati i počne vas zbog toga cijeniti.
3. Kako vi ocjenjujete ako ja nešto od tehnologije napišem da poznajem...
VRLO DOBRO.
Dakle, ja sam jedan od onih koji je za svoju karijeru morao dati 120% sebe, a imam u okruženju ljude koji to nikad nisu morali i dobro im ide. Kada ja vidim da čovjek "poznaje" neke dijelove koje ja trebam to se jednostavno tako i prihvati, no svog poslodavca ja sa time moram upoznati jer on snosi rizik vašeg "poznavanja". To što vi nešto "poznajete" ja u razgovoru sa vama vidim koliko je to otprilike jer sam i ja nekada nešto "poznavao", a kasnije sam to s vremenom naučio. No, na istom razgovoru ja vidim koliko će vam trebati vremena da to savladate, jer nažalost nemamo puno vremena da vi samo učite jer vašu plaću u tom periodu mora netko zaraditi. No, ono što mene iznenađuje je to što ljudi misle kako su tvrtke te koje stalno trebaju voditi računa o tome koliko ćete vi naučiti. POGREŠNO. Činjenica je da vi možete tražiti dodatnu edukaciju (i tvrtke je u većini slučajeva odobre), no na žalost većinu edukacije morate raditi sami kroz posao pa čak i u svoje slobodno vrijeme - ako mislite napredovati u poslu. Ovo je možda neljudski, ali to je realnost.
Želim svima puno sreće u traženju posla i ostvarenju vaših snova - no ako niste lopov, nemate bogate roditelje, a imate malo soli u glavi i željni ste raditi ostaje vam jedino da se porobate malo više educirati u privatnom aranžmanu jer sam gotovo siguran da tamo neka firma čeka da im se pojavite baš upravo vi.