Mene napaljuje kada osjetim da smo na istoj valnoj dužini, kada strast koju dijelimo prema određenim svakodnevnim stvarima zna pretočiti u seks.
Neke filozofske ili stimulativne rasprave koje vodimo sami ili u društvu, gdje osjetim da smo jedno i da pulsiramo na istoj točci uspije pretočiti kasnije u krevet. Drugim riječima kada divljenje koje osjećam prema njemu u svim aspektima svakodnevnice kulminira među plahtama na kraju dana.
Moram to vidjeti u njegovim očima - tu strast koja se proteže kroz sve aspekte života koji dijelimo na kraju se manifestira u isto takvom seksu. Napaljuje me kada sve ono što ga uzbudi tijekom dana prenese do mene i završi u ekstazi međusobnog fizičkog dijeljenja takve bliskosti.
Nema li toga, ne pomažu nikakve spravice, maštarije ni eksperimentiranja. Potpuna emocionalna i mentalna usaglašenost i istovrsna strast prema životu pretočena u seks meni je alfa i omega napaljenosti.
Uz to ide i duboko poštovanje koje moram osjetiti - kako ja prema njemu, tako i on prema meni.
Svaka mlakost, neinventivnost, neposvećenost me odbija. Kao i kad me se uzima zdravo za gotovo.
Ako osjećam tu 100% predanost i bliskost tijekom vremena koje provodimo zajedno, ne treba mi ništa da me napali. Ako se osjetim sigurnom i ako osjetim da će se za mene zauzeti u nemogućim situacijama isto kao i ja za njega, da mi je predan istom mjerom koliko i ja njemu, dovoljno je da me pogleda tim dubokim prepoznatljivim pogledom i koljena mi klecaju istog trena.
