sinišica, žena....razumijem tvoju strašnu patnju...nemam djece, ali mogu razumjeti osjećaj srama koji je nepotreban, ali je tu, prisutan. reci nam, liječiš li se? ako da, na koji način?
ti si na sebe stavila sav teret ovoga svijeta...dala si se u misiju zaštititi ljude koje voliš kratkotrajnim maskama...gle, moja je majka bolovala godinama od depresije i njoj nije bilo nimalo lako vidjeti isto ili slično kod kćeri...ja u sebi nisam imala snage čak ni za tih par sati maske...molim te, povjeri se majci ako je ona jedina kojoj bi se to mogla...zbog sebe i djece...a muž...dobro radiš što ga sad puštaš i ne donosiš brze odluke, i za to će doći vrijeme...ti moraš krenuti na psihoterapije i dobiti adekvatan ad, a to je tek početak, ali je početak prema boljem...uopće se ne ustručavaj ovdje pisati, možeš i na pm, znamo mi kakva je to boleština, nažalost
