Smrt dragog mu Hefestiona
Ali tih se dana desilo da je Hefestion imao vrućicu; a kako kao mlad čovjek i vojnik nije podnosio točno propisan način života, nego je čim je njegov liječnik Glauko otišao u kazalište sjeo za doručak te pojeo kuhana pijetla i ispio velik hladnik vina, pozli mu i poslije kratka vremena umre.
Aleksandar svoju bol zbog toga gubitka nije podnio nimalo razumno nego je odmah naredio da se u znak žalosti ostrižu svi konji i mazge, a da se gradovima uokol poruše kruništa bedema; nesretnog liječnika dade razapeti, a za dugo vremena učini u svom taboru kraj zvuku frule i svakoj glazbi sve dok iz Amonova svetišta ne dođe božja poruka koja je nalagala da Hefestiona štuju kao heroja i da mu prinose žrtve.
Služeći se ratom kao olakšanjem za svoju bol, krene u nj kao u lov i hajku na ljude i svlada narod Kosejana te pokla sve za oružje sposobno. To je nazvao posmrtnom žrtvom za heroja Hefestiona...
(Plutarh: Usporedni životopisi, Aleksandar 72.)
Znate za Bukefala, a za Peritu.
Imao je psa po imenu Perita, te nakon što je ovaj uginuo nazvao i po njemu grad.
|