Pročitala sam Kaina, evo mojih par
Knjiga po meni sumira društvo koje je u neku ruku slično, ali u mnogim stvarima jako daleko od našega. Ponajprije tu mislim na dostupnost oružja i maskulinu kulturu. Naša jest maskulina, ali ne u tolikoj mjeri i čini mi se da su manje izražene razlike nego u njihovu.
No, tu činjenicu na stranu, čitka je, ali se često gubi u primjerima koji nemaju dosljednost, tj. nekad se započne jednim slučajem koji se ne završi na uštrb drugoga i bez neke jake poveznice, osim psihićevih reminiscencija koje su pomalo romantičarske, ali ajde, živjet ću u uvjerenju da su dobrodušni ljudi koji stvarno žele pomagati djeci.
Plus mi je što nije pisana nekim teškim jezikom, primjerena je širokoj paleti čitatelja, i nije pisana kao recept.
Minus mi je prerazvedena opisna manira koja katkad zamara i pomalo je mesijanska pa me vuče na self help maniru pisanja, ne volim taj stil.
Veliki minus dajem činjenici da na nekoliko mjesta u tekstu (iako se nekoliko puta ograđuju i kažu da nije knjiga protiv djevojčica) dolazi do izražaja stvaranje razlika, pogotovo mi se ne sviđa što su po meni te razlike neutemeljene kao datosti, nego su također konstrukt kulture i učenja po modelu. Zapelo mi je za oko mjesto na kojem se spominje gruba ženska seksualnost u adolescenciji, u čemu se, naravno, muškarci ne snalaze i natjerani su maltene biti nenormalni, a onda tirada o neuspjelim vezama, mijenjanju parnerica, povredama u ranoj adolescenciji, ima čovjek osjećaj da je žensko krivo što joj izrastu sise koje su vidljive.
Neke sam pogreške činila i ispravila, ali većinom odražava neki moj smjer u odgoju mališana, osim ovih mjesta koja su mi sporna. Najviše mi je informacija poslužilo iz poglavlja o dodirima u adolescenciji s nekim dobrim primjera odnosa majke i sinova.
Malo se zapravo govori o onome što mene zanima, odgoju kakav predlažu u društvu koje manje, ali i dalje postojano, odgaja muškarce koji ne razumiju vlastitu emocionalnost. Malo govore o dječacima koji se potiču na to samoupoznavanje i onda zbog toga nose s predrasudama.
I jako me zanima kako su u toliko godina rada toliko malo nailazili na probleme homoseksualnosti i zašto izbjegavaju tu temu, osim usputno.