Quote:
nitko drugi kaže:
Dok tema ne ode u još jednu "što je išta" i ne ode kao na svim ostalima sve na Ljubu, svijest i Boga, da ja riješim naslovni problem. Dakle, ta stvar je, kao i mnoge druge, konačno i definitivno riješena kod Platona, i ide ovako:
Čak i hrpa kriminalaca unutar bande ima pragmatični interes da pomažu jedni drugima i pridržavaju se međusobno nekog reciprociteta, itd. Jedina razlika između moralnog ponašanja i pragmatične kooperativnosti je ovo: kako se ponašaš kad znaš da nitko neće saznati kako si se ponio?Pragmatično je u tome slučaju postupiti u vlastitom interesu bez obzira na ostale, moralno je uzeti u obzir interese ostalih kao i svoj.
|
Zašto?
Zato što smo društvena bića?
Zašto smo društvena bića?
Društvena bića smo zato što je to ... pragmatično u našem slučaju ?
Ako je tako onda je pragmatično da se društvena bića ponašaju tako da uzimaju u obzir interese ostalih kao i svoj.
Quote:
nitko drugi kaže:
Pragmatično je optimalno ovo ponašanje: javno zagovarati moralno ponašanje (tako da ostali postupaju u skladu i sa tvojim interesima kad ne znaš što rade) a kad nitko ne zna kako si postupio postupati isključivo u vlastitom interesu. Moralno je optimalno uvijek uzeti interese svih u obzir, bez obzira zna li itko osim tebe kako si postupio.
|
Postoji npr. takozvana "grižnja savjesti". Osobe kod kojih je to izraženije su sklonije društvenom ponašanju pa će se moralno ( točnije: pragmatično) ponašati čisto da bi izbjegle tu neugodu.
Ta "grižnja savjesti" nije nikakvog mističnog porijekla već je čisto posljedica naše evolucijski oblikovane društvene prirode.