|
1.
Ja u jednoj ruci čašu, a u drugoj držim Kur’an,
Na krivome putu jedan, a na pravom drugi dan.
I pod ovim plavim svodom eto kakav izgledam:
Niti sam ti neznabožac, niti potpuni musliman!
2.
Daj, prođi se, hodža, uzalud ne gudi,
Prepusti nas Bogu, neka nam on sudi!
Mi idemo pravo, a ti gledaš krivo,
Idi – vidaj oči, pa gledaj ko ljudi!
3.
Da svećenik na svijetu za sve primjer dava
Svaki dan bi bio Bajram ili kućna slava.
Svak bi mogo barem jednom ispuniti želju,
Da prijetnje nije, koju vjera naučava.
4.
Kad o mom bezboštvu i bezvjerju zbori hodža,
Vidiš, iz njega govori.
Ja, priznajem, da sam ono što o meni veli,
Al’ on pozvan nije da me za to kori!
5.
Kad je udes odredio da uz vino spim,
Ne znam što se hodže opet bave s tim!
Da opija svaki haram, kao rujno vino,
Tko bi mogo iskazati sebe trijeznim?
6.
Pobožnjak tvoju dobrotu ne shvaća,
Bože, gdje stranac razumjeti te može?
Veliš: ”Ako griješiš, u pak’o ćeš doći!” –
To ti kaži hodžam’, što se za te glože!
|