|
trgnut od trga
Gledam stranca u ogledalu
i pljunem mu u ruke svaki put
kad pokusa da digne svoj jad
koji mu klize kroz ruke umorne
i kroz prste se izvlaci on,
nestaje prema praznom trgu
na kojem su objesili ogledalo
da svi vide strance u njemu
da se ispljuju sve te ruke,
i da se podignu iz jada oni
koji su pod rukama poklekli,
koji su sudili nasoj ljubavi
objesenoj na praznom trgu
bez opomene s opomenom
bez kraja s krajom
bez nadanja s nadom,
vecom,jacom,tvrdjom,boljom,
ispustenom od tezine,
pokazanom nadom tom,voljom,
da disu crveni obrazi,
da se radjaju rijeci djece,
da se u koracima skrivaju,
da se u skokovima osjete
samo njihovi padovi...
Gledam stranca u ogledalu
i pljunem mu u ruke svaki put
kada jutrom umiva mi lice
i otvara prozore prljave iznutra
da udje zadah sa praznog trga
kome sam darivao mladost.
__________________
Tko je od nas crnji,
kruh ili ja ?
|