Nigdje je nema...
Vidio sam je zadnji put, ma šta vidio, posudio u knjižnici u Novskoj. Nova novcata. Ničiji prsti je još nisu oskrnavili, ničije oči nisu bludile njezinim stranicama, nitko joj nije radio ono...uha, podcrtavao kemijskom i slične perverzije. Jednom riječju liber intacta...
Morao sam je imati. Noćima me proganjala pomisao da je maznem, da je učinim samo mojom. Što bi jedna takva knjiga značila pospanoj knižničarki s hormonalnim poremećajem? Ništa. Ispričao bih se i rekao joj da ju je gazda Pero pregazio prvo s traktorom, a zatim sa prikolicom punom gnoja, pa da mi je nakon toga upala u onaj stroj za kuruzu. U zamjenu bi donirao Coleha.
Ali nisam mogao. Vratio sam je.
Dakle ako netko od vas ima
Eva de Vitray Meyerovitch: Antologija sufijskih tekstova, Zagreb, Naprijed, 1988.
Mjenjam za metar Coelha ili za pare.., dabome.
Bilježim se sa štovanjem.
Unaprijed zahvalan.
Sluga pokoran.