jedan izvanredan primjer o objektivnosti ocjenjivanja u osnovnoj školi.
Razred moje kćeri,7,ukupno 17 učenika.
Od toga,7 učenika - uspjeh odličan,
sve ocjene 5!
To je to gdje ja vidim glavni problem!
Negdje (a čini mi se da je to u velikoj većini škola) je hiperinflacija učenika sa 5,0. U citiranom slučaju je to preko 40% učenika u razredu.
Kod mog malog (6 razred) ih je 2 od 22 učenika, a cca. ih 35% prođe s 5.
Sad jesu li ovi gore hipergenijalci, a kod mene su bedaci, odnosno cijeli kvart je očito poprilično bedast jer ni u drugim razredima situacija nije puno bolja.
Zato nas, roditelje, profesori tješe tipa "...ali znate, učenici iz naše škole nikad ne srozaju svoj uspjeh u srednjoj."
Samo kakvu srednju će uspjeti upisati (a do sad je sve razrede prošao s 5).
Meni se isto čini da u ovakvoj konstelaciji bi nekakvi nacionalni ispiti bili jedino mjerodavni jer ovo nikako nije OK (iako sama propadam Šuvarpvoj generaciji koja je pisala prijemni za srednju školu i mrzila sam u ono vrijeme cijeli svijet zbog toga)
