|
Debljina, a osobito, pretilost je bolest ili još bolje, zastoj.
Istina, čovjekova ljepota duboko je sakrivena u njegovome biću, ali jedini način da biće uđe u ovaj svijet je kroz svoju pojavnost.
Debljina nije samo stvar estetike, ona nam mijenja vanjsku formu i utječe na osobnost.
Samo onaj tko je muku mučio s kg, zna koja strahota leži iza toga.
Posvješćivanje svoga tijela kao nešto pripadajuće nama, kad je debljina u pitanju, težak je korak, ali jako bitan.
No, mislim da nije dobro ostati na tome, pa još tražiti odobravanje od svijeta kao nešto dobro, smjelo i poželjno, već kao početak jednog puta u kojemu će tijelo ponovno ući unutar svojih granica koje su mu adekvatne, prikladne i zdrave.
Psihološka pozadina debljine je sigurno, kompleksna i moguće je da je ona samo simptom.........nečeg dubljeg, a odnosi se na prekid kontakta sa sobom i onim što čovjeku tijelo kazuje, šaljući mu signale.
Tijelo pamti bolje od psihe. On je primordijalni medij naše nutrine i ne može ga se prevariti.
U društvenom smislu, treba se raditi na prevenciji, edukaciji i cjelovitom odgoju čovjeka kojega neće pratiti dualizam duše i tijela, već jedinstvo ljudskih atributa koji se zrcale u njegovoj svjesnosti o samome sebi.....sve do najudaljenijih senzacija darovanog mu tijela.
|