I ja čitam prijevod Nikole Popovića; došla sam do 335. stranice tj do "Istine prosvijećenosti".
Jedva čekam doći do stranice 341 i poglavlja koje se zove "
Apsolutna sloboda i užas"
Što se tiče "ordinary mind" imam dvije (ordinarne) primjedbe tj pitanja:
1. Da li svaki ordinary mind tj opinion mora biti uvjeren da je njegovo "znanje" apsolutno? Ja sam zadovoljna s nekim mojim ordinary stavovima i premda znam da su emotivni i pristrani (dakle daleko od tzv apsolutnog znanja) unatoč tome ih ne bih mijenjala... ?
2. Kada netko iz ordinary okvira poželi stupiti na "put očaja" tj dovede sve u pitanje i započne tragati za istinom, po čemu je to različito od onoga što se zove duhovna potraga/potraga za smislom (a podrazumijeva se da je smisao =istina tj da mora biti istinit) ... ?
Ako su pitanja malo blesava, to je zato što sam jako
umorna.