[Da Kang]

U malom literarno kuticu i ja sam dao svoj doprinos. Svoj literarni isprdak. Volim tako razmisljati.
Iskreno i otvoreno. Sve karte na stol .Ne volim glumu. Zato najvise pljujem sebe. Tko sam ja ?
Otkud meni pravo mogu glasno govoriti. Smijem li ja po svemu nekaznjeno srati.
Dali cu ja ostaviti traga. Dali ce mene netko pamtiti. Dali mi zivimo samo onoliko koliko smo i drugima vazni. Ili netko misli da sam ja samo sarlatan. Ili klaun. Dali ja to mislim ?
I dali nakon smrti nasa dusa postoji dok je se drugi sjecaju. Sve skupa 100 godina. I to je to.
Jedan zivot. Sve u svemu 100 godina. Mozda malo vise. mozda malo manje. To je zivot. Egzistencija.
Ostaje jedino pitanje zasto ? cemu sve to. dali je bolje biti list na nekom stablu.
Mozda i je. Zasto ne. Jednostavnije svakako. Dali taj list na nekom stablu ima dusu. Pa i on je ziv.
Zar ne ? I on je neka egzistencija. I on postoji i ima svoj smisao i funkciju.
Mozda i bolju nego covjek. Stvara kisik. Mi ga trosimo. List je povlasten. Samo postoji.
I ceka. Da dodje jesen. Koja ga onda otpuhne na tlo. On vise ne postoji. A jeli bolje zivio ?
Ovisi iz kojeg kuta gledamo. I sto zelimo. Ja mu zavidim. Na njegovom miru. Preuzvisena egzistencija.
On postoji. I dio je cjeline. Vazne cjeline. I slozne. I obavlja svoju ulogu bez pogovora. On ima inteligenciju.
Pa i svoju svijest, ako je tako ljepse. Zasto nebi imao ? Kakav zivot ha. Visis na stablu cijeli dan.
Lakse je nego biti covjek. Sve je lakse nego biti covjek.
Zivotni uslovi su osigurani. Ti samo moras postojati. A imas razum. Sve ti je jasno. Ti si prosvijetljen.
Sve osjecaje i emocije.
Sve poznato ljudskoj svijesti sadrzano je u jednom malenom list koji raste na stablu. Svako stanje uma.
Nije li to savrseno. U drugom zivotu zelim biti list na stablu. U kojem drugom zivotu ? o cemu ja pricam.
Kako smijesno. Moram umrijeti da bih provjerio svoja uvjerenja. Zar mi zaista nakon smrti prelazimo
u drugacije stanje uma. Ili se jednostavno ugasimo ? Kao kad nestane struje.Zap. Gotovo.
Ne vjerujem. Dusa je bozanska. Vise stanje uma. Nivoi univerzuma. Zajednicki um, zajednicka
dusa. Nesputana lancima vremena i prostora.
Po zaslugama. Kako ? Eto tako. Bez veze. Kao Vedrana Rudan. Sad cu prdnut. Sad je 11 i 15 ujutro. Kasnije cu ic pisat.
Vec sam marendao. Kolko jos marenda imam do kraja zivota. Sta da sam dao gas u krivo vrijeme.
da mi se sralo tog dana i zurio sam autom kuci. I pretjerao sa gasom.
Ili je auto naletio u krivo vrijeme. Neznam. Ali sad me vise nema. Bar ne onakvim
kakav sam bio. Nepokretan lezim u bolnici prikovan za krevet. Ja sam ljustura koja se sama ne mice.
Drugi se brinu za mene. Dali zato manje vrijedim ? Moze li itko reci. Dali ja drugima dajem smisao zivota. Da
se brinu za mene. Jeli to posteno. A da tog dana i tog trena nisam dao gas ? Sto bi onda bilo.
Da sam stisnuo govno. I pricekao ravnicu pa tek onda preticao kamion.
Zivot. Ne mozes ga predvidjeti jer se mijenja iz trena u tren. Dovoljan je tren. Samo tren.
Da ti promijeni zivot. Ha ? Zanimljivo. Ne vjerujete.Bez veze . Kao zivot. Cisti osjecaji. Sirova dusa na papiru.
Nesto zeli reci. Ni sama nezna kako da to poslozi. Dali red uopce ima veze. Samo zelim izaci iz ljusture.
Kao da sam rodjen na selu. Malom selu. I imam 3 prijatelja.Poznanika. Zavide mi jer moj stari ima BMW
a nihov ne. Ja patim za blizinom. Za njeznoscu. To je u meni skriveno.
A izvana je ljustura. Tvrda. Muska. U mom selu nema cura. Steta. A tako bih htio. Jedna je bila.
Ima nekog iz grada. Nezna da sam je cijeli zivot potajno volio. Nikad joj nisam rekao. Puno sam vjezbao.
Postao jak. Zaposlio se kao redar. Mislio da sam faca u selu. Ja sam jak.
Ne gledaj me tako jer bih te mogao prebit. Hej ti. Sto se guras u redu u banci. Zelis li izaci vani.
Zelis li provjeriti tko je jaci ? Budi siguan da sam ja. Jedino sto nisam pametan. Ma jesam. Ali koliko ?
Na kraju ce me ubit klinac od 16 godina. Pijan. Pucat ce u mene u disku. Nakon sto mu odvalim samarcinu.
Odlezat ce 7 godina. Ali mene vise nema. On ide dalje. SA mrljom .Ali ide dalje.
Mene je ponistio. Uzeo mi je zivot. Dali me spasio ? Gdje ce moja dusa. Ako je uopce ima ?
U koj nivo uma. Univerzuma. Kako smijesno. Kako se osijecamo malima kad razmisljamo o svemiru.
Sto li cu biti u iducem zivotu. Ako ga uopce ima. Mozda neki oblik plijesni na nekom stotom planetu
u nekoj 16-toj galaksiji ? Oh, boze, koliko pitanja a gdje su svi ti odgovori.
U mozgu je sve zapisano. Svaki trenutak i svaki detalj naseg zivota . Zapisan je u nasem mozgu. Kada bismo bar
bili jaki. Pa da se sjetimo, da koristimo taj mozak. Malo vise od jedne trecine. Kao list na stablu.
Dali on koristi sve ? Dali on zna ? svjestan li je ?
Znam da zelim nekamo ici. Samo neznam kamo. Zelim izaci. Osloboditi se. Zasto imam osjecaj da sam vezan. Zasto ?
Ja sam jedan od vas. Mozda mrvicu drugaciji, Ludji. Da, vjerovatno ludji.
Ili me je zivot isibao na takav nacin.

Decki iz ulice

Alen

Je bio pametan decko. Uvijek su mu to govorili. I zaista, bio je. I lijep isto tako. Mogao je
sto god je htio. Bilo cega da se uhvatio, uspio bi. Bio je pametan. Bistar. Ali on je izabrao drogu.
Tog dana on se probudio oko 5 i po ujutro. Ranije nego inace. Probudila ga je heroinska kriza.
Danas je njegov mozak razmisljao. O proslosti. Zasto je sve tako ? Gdje je lose krenulo.
A imao je i mamu i tatu. I voljeli su ga i pruzali mu sve. A on je ipak krenuo . I postao je govno.
Krao je lagao i pljackao gdje god je stigao. Droga. Svakodnevna borba. Koga cu danas zajebat.
Sa roditeljima nije posteno razgovarao zadnjih 10 godina. Stalno je izbjegavao neki suvisli razgovor.
Uvijek je bilo izlika za pobjeci. I bjezao je. Uostalom, samo spava doma. Zasto mu opce stara sere da se sredi.
I da ce ga sutnut iz kuce. Glupa kuja. Samo sere. Daj love stara. daj love. Olaksaj mi bar ovaj dan.
Da ne moram ici krasti u ducan preko puta. Ukrast cu bocu konjaka. Stavit ispod jakne. U drugom ducanu su ukrast
veliki paket cedevite. Prodat cu zeni na cesti. Zaradit cu 50 kn. Otici cu kod dilera. Kupit cu si droge
To mi je dosta za ujutro. A do navecer cemo vec vidjeti. Oh, sto bih jos mogao prodati. Kad bih bar imao malo vise para.
Pa da malo zivim ko covjek. Da opljackam banku ? Nemam hrabrosti. Dilat cu drogu.
Jedan dan cu uzet maminu karticu. Dignut cu sa bankomata 1000 kuna. Ona misli da ja neznam gdje skriva karticu od mene. Ali ja znam
Pravit cu se normalan. Kupit cu droge za hiljadu kuna. Pa dilat doze po 50 kuna. Stavit cu jos malo secera.
Bit ce za mene mozda i 10 doza. Zvonit ce telefon cijele dane. Prokleti narkomani mi nedaju mira. Stara je na rubu zivaca.
Sto li ce tek biti kad otkrije minus od 1000 kn ? Bas me briga. Sutnut cu se malo jace taj dan. Nek me izbaci
iz kuce. Opet cu joj srat da zasto me rodila. To uvijek pali. Ili kako me to odgojila. Nek se misli.
Nek ima osjecaj krivice. Uvalit cu joj ga. Glupa kuja. Kad me nije znala prebit kad sam poceo . A mozda i nije kriva.
Tko zna dali ce me voljeti kad umrem sa 50 godina. Od overdoza. Nakon 2 odvikavanja. I godina uzaludne terapije.
I potrosenih tisuca na moje lijecenje. Neuspjesno.
Mozda sam sve ja kriv. Mozda sam jednostavno preslab. Ili nisam tako pametan kao sto su mi govorili kad sam bio normalan.
Sada sam bolestan. Pustite me. Samo me pustite. Da dilam. Nek zvone. I nude linije i konjake.
Sto sve mozes dobit od dzankija za jednu dozu. Iznenadio bis se. Zaista smijesno.
To je zivot Alena. Ima li to smisla. Dali on vrijedi vise od lista na stablu. Samo zato jer je covjek ?
A koji je njegov doprinos. Svi imaju svoje uloge, nejgova je da bude govno. Otpad. Drustveno dno.
List na stablu je bolji. Vrijedniji. A tek stablo ? Lijepo stablo.
Mozda naprave stol od njega. Pa ce zavrsiti u dvorcu. U muzeju .negdje gdje ljudi prolaze i gledaju ga i dive se.
Kakav smisao. I postojat ce dugo godina. I to je to. Ali zasto su godine bitne.
Dali je vaznije zivjeti tisucu godina. Ili samo jednu kao onaj list. Sto je bolje ?
Odgovorite mi...odgovorite mi na moja pitanja...sve su samo pitanja....steta sto nema konkretnih odgovora.
volite me ili mrzite. samo me nemojte ne primjetiti. Molim vas. Ucinite me vaznim samome sebi. Obratite paznju na mene.
To je sve sto trazim od vas. Sve. A zauzvrat nudim slova.
Pobacana po nekom redu.- Ili neredu. Nije vazno. To su samo slova....