|
iznadprosječno inteligentni ne moraju imati sve petice, no stvarno iznadprosječni redovito imaju i iznadprosječni uspjeh što se tiče ocjena. ponašanje je druga priča.
danas svako dijete koje ima neki problem u školi dobije ili dijagnozu ili etiketu iznadprosječnosti. čudni neki kriteriji, normala je po meni, laiku, ali ženi s životnim iskustvom, široki pojam i gausova krivulja je dobro opisuje. u praksi je puno djece koju istestiraju i ispadnu iznad prosječni, puno više od dva posto. je li to umirivanje roditelja? a npr. kolegičin sin nije iznadprosječan, tj. nije registiran kao takav. nije bilo potrebe za testiranjem. dečko svake godine osvoji visoko mjesto na državnim natjecanjima iz težih predmeta i pokoje prvo na jačim takmičenjima iz glazbenog instrumenta. nema individualizacije, samo dodatna nastava.
prosječni imaju svoje jače i slabije strane. treba raditi i na jednim i drugima i ne očekivati izvrsnost u područjima gdje su slabiji. ocjena trojka bi trebala značiti dobar. dobro ne bi trebalo biti loše i frustrirajuće ako djetetu to ne leži. blaža škola nije loša ideja, ipak je psihička stabilnost bitnija. sumnjam da u ovakvoj "jačoj" školi itko dobije bolje znanje.
|