otvoreno pismo :
http://otvorenopismo.imin.hr/
c/p :
Otvoreno pismo – poziv znanstvenika/ica na toleranciju, solidarnost i humanost
Svakodnevno svjedočimo medijskim izvještajima o stradanjima ljudi koji u izbjegličkim kolonama u našemu bliskom susjedstvu pokušavaju pronaći priliku za siguran i bolji život za sebe i svoju djecu. Osim osnovnog problema zadovoljavanja primarnih životnih potreba, na tom svom putu ugroženi su brojnim preprekama i otežavajućim okolnostima kojima se nastoji spriječiti njihov ulazak u (ili prolazak kroz) europske zemlje. Sve to zapravo dodatno pojačava patnju i stradanja tih ljudi koji su morali napustiti svoje domove u potrazi za sigurnošću. S obzirom na medijski diskurs u kojemu se uglavnom govori o migrantima, upozorili bismo da je riječ o prisilnim migrantima. Svi su oni bili natjerani bježati iz svojih domova zbog spleta okolnosti i razloga koji se tiču političke, ratne i vojne ugroženosti, borbe za goli život te ekonomske depriviranosti koja je uzrokovana tim faktorima, kao i sve razornijim posljedicama klimatskih promjena. Stoga oni de facto jesu izbjeglice, a ne "avanturisti", "dezerteri", "lažne izbjeglice", "kriminalci" i "teroristi", kako se ponekad može čuti u iskrivljenim prikazima medijâ i nekih političara.
Nažalost, sve se više, ne samo u hrvatskome nego i u ostalim europskim društvima, mogu čuti i pročitati izjave koje su usmjerene protiv migranata i izbjeglica, a kojima se dodatno potpiruje atmosfera straha, netolerancije, ksenofobije i isključivanja. Takvi prikazi i diskursi dodatno stvaraju prakse neprijateljstva, govora mržnje i diskriminacije prema izbjeglicama, njihovu dolasku te u krajnjoj posljedici mogu voditi i do otvorenog nasilja prema tim ljudima u nevolji, unutar zajednica kroz koje tranzitiraju ili u kojima bivaju smješteni. Kako u posljednje vrijeme možemo čuti o potencijalnome masovnom dolasku izbjeglica i na hrvatske granice, ovim pismom želimo raščlaniti neke od predrasuda i mitova koji se tiču izbjeglica i migranata te kao građani i kao članovi znanstvene zajednice pozivamo na toleranciju, solidarnost i humanost prema njima.
Svrha ovog pisma jest upozoriti na rizike koji mogu nastati od iskrivljenih predodžbi u vezi s dolaskom izbjeglica u zemlju primitka. Iako istraživanja pokazuju da hrvatsko društvo ne iskazuje ekstremne oblike ksenofobije po tom pitanju, ipak se na forumima internetskih portala može naći mnoštvo komentara koji potiču na etničku i religijsku netoleranciju, pa čak i na otvoreno nasilje prema izbjeglicama. U trenutačnoj situaciji to može samo voditi do daljnjega radikaliziranja javnoga mnijenja. Stoga smatramo da je, između ostaloga, nužno i službeno očitovanje nadležnih državnih tijela koje bi informiralo građane o novonastaloj situaciji, o uzrocima dolaska, potrebama i pravima izbjeglica te pridonijelo atmosferi solidarnosti prema njima u hrvatskom društvu. Nažalost, u posljednje se vrijeme od pojedinih domaćih političara mogu čuti uskogrudni, ksenofobični i islamofobični stavovi prema pitanjima aktualne tzv. 'izbjegličke krize'. Podsjećamo navedene aktere da je njihovo djelovanje ključno u formiranju javnoga mnijenja te da stoga imaju posebnu moralnu i političku odgovornost u odnosu prema ovim pitanjima...
...Istraživanja su pokazala da su za promjenu stavova stanovništva bitni načini na koje državni kreatori javnoga mnijenja formiraju državne i javne politike prema izbjeglicama. Jednako bitan faktor jest i osobno iskustvo raseljenosti, kao i osobna upoznatost s tražiteljima azila i izbjeglicama. Stoga su bolja informiranost, kritičko promišljanje i upoznatost s izbjeglicama osobno ili njihovim sudbinama najbolja prevencija ksenofobnih stavova i ponašanja. Kao znanstvenici, istraživači, akademici, znanstveni djelatnici i studenti nastojimo razvijati i njegovati kritičko mišljenje utemeljeno na znanstvenim činjenicama i dokazima. U okolnostima ove izbjegličke krize, koja je ujedno zbog mjera dizanja zidova i slanja vojske na ljude i kriza humanosti te kriza proklamiranih europskih vrijednosti, jačaju ekstremistički stavovi te atmosfera straha, panike i opasnosti. Sva migrantska i izbjeglička tematika kao i postraseljenički i postimigracijski fenomeni moraju biti odstrašćeni od visokih tenzija i programatskih diskursa bilo koje vrste. U tome je politička i šira društvena odgovornost i nas znanstvenika, da se, utemeljeno na činjenicama, pokrene javna i stručna rasprava o ovoj problematici kojoj svjedočimo i koja će, po svemu sudeći, nastaviti biti permanentno stanje i obilježje našega društva i društava u našemu okruženju.
Stoga kao znanstvenici pozivamo na umjerenu i odmjerenu retoriku svih uključenih u raspravu o ovoj temi, na objektivan i netendenciozan način, bez širenja straha i panike, već kroz jačanje tolerancije i solidarnosti. Pozivamo također na proaktivan i pozitivan stav svih aktera koji rade s izbjeglim ljudima u nevolji i prezentiranje pozitivnih primjera u praksi te na kritičko promišljanje, empatiju, razumijevanje i podršku šire javnosti. Smatramo da Hrvatska ima moralni imperativ djelovati asertivno prema izbjeglicama koje danas pokušavaju pronaći zaštitu, ne samo zbog europskog i međunarodnog prava koje je preuzela, nego i s obzirom na naše donedavno iskustvo prognaništva i izbjeglištva kada su naši građani jednako dobivali zaštitu i nailazili na otvorena vrata u drugim europskim i izvaneuropskim zemljama. Također, potrebno je ojačati sustav pružanja izbjegličke zaštite (sustav azila) u Republici Hrvatskoj jer još uvijek postoje brojni propusti i nedorečenosti, posebice u smislu omogućivanja funkcionalnih preduvjeta za integraciju i samostalan život od trenutka kada im je odobrena zaštita ili kada putem sustava kvota bude omogućen njihov prihvat, za što smatramo da Hrvatska ima dovoljno kapaciteta, iskustva i volje.
I na kraju, usprkos brojnim socioekonomskim problemima u Hrvatskoj koji za posljedicu imaju iseljavanje hrvatskih građana ne smijemo zaboraviti ni na potrebe izbjeglica koje sada dolaze i traže našu pomoć jer ta dva fenomena nisu u uzročno-posljedičnoj vezi. Poučeni iskustvima humanosti i nesebičnosti kakve su iskazane izbjeglicama devedesetih godina 20. stoljeća, kao i primjerima zajedništva, pomaganja i solidarnosti u raznim kriznim situacijama poput prošlogodišnjih poplava, pružimo pomoć i podršku osobama koje svoju priliku za novi život traže prelazeći preko hrvatskoga teritorija ili ostajući na njemu. Potrebe izbjeglica jesu velike, posebice u aspektu pružanja psihosocijalne pomoći i podrške. Osim pružanja stručnih i institucionaliziranih oblika pomoći i građani mogu učiniti puno i najobičnijom ljudskom gestom podrške izbjeglicama. Izazovi koji slijede pred nama su brojni, ali čvrsto vjerujemo rješivi te pozivamo građane i članove znanstvene zajednice na veći angažman oko upoznavanja izbjeglica i izbjegličke problematike.
neko je spomenuo BiH :
sa ljetne skole/seminara predavanja o temi izbjeglica:
Mowever due to weak asylum regimes, refugees move on before having their protection needs determined. Of particular concern is the growing number of unaccompanied and/or separated children travelling irregularly. Today, despite extensive capacity building efforts of international actors such as UNHCR,
most countries in the region do not have an effective administrative apparatus of protection nor integration models in place to address the needs of newly arriving refugees from Syria or other groups with specific needs from outside the region. Furthermore, asylum seekers may also be reluctant to seek protection in BiH, Serbia and Croatia based on rather restrictive status determination practices (which are reflected in relatively low recognition rates) and the lack of integration opportunities, reflected in deficiencies of protection quality standards in practice.
Zakljucak sa predavanja:
Conclusions from the school could be summarised as following:
Insufficiency of the three current systems in addressing the refugee needs of protection is worrying, not only due to their ongoing development phases but particularly because of the fact that the only responsibility towards development of the fully efficient, faire and humane asylum system stems from the external conditioning and EU accession goals.
BiH, Serbia, Croatia, Macedonia and other states in the WB region are bound to take full obligations toward international protection of persons seeking protection from persecution as signatory states to Geneva Convention 1951 and its protocol 1967.
predavanje je odrzano prije 3 mjeseca
izvor:
http://www.cesi.fpn.unsa.ba/conclusi...cus/#more-2074
sad bolje razumijem cilj ovakvih predavanja a koja jesu korisna,posebno osobama koja moraju ozbiljino razvijati empatiju prema drugima i drugacijima
