Quote:
DavMla kaže:
Da li u Evropi religijsko vaspitanje povecava saosecanje prema patnji? Isusovo ucenje zaista podstice na pomaganje siromasnima,dakle gladnima i bolesnima.Da li mislite da je dobro religijsko vaspitanje o osnovnim hriscanskim moralnim nacelima iz novog zaveta?
|
Ne nego obratno. Religijsko oobrazovanje nudi Isusovo obećanje vječne
nagrade u obliku neranjivog tijela koje će zauvijek uživati u blagodatima raja, onima koji su bili dobri po njegovim (nejasnim) pravilima. To od aktivnog suosjećanja prema drugim bićima, koje je zadovoljstvo samo po sebi i u sebi, čini običnu lakrdiju.
Njegova prijetnja ognjenim jezerom i torturama koje traju vječito uz urlike nesretnika, još više naglašava taj izuzetni apsurd od apsolutističke vjerske ideologije.
Dovoljno je promicati humanizam, i ostale sekularne vrijednosti koje već postoje u nama ljudima kao produktu i sudioniku evolucije. Većina vjernika ionako ne mari toliko za nekakvog Isus-Boga ili Alaha, nego se drži svoje
prirođene humanosti i spremnosti da se pomogne.
"Religijsko vaspitanje" prepuno je teških nazadnosti, kojih se nikako ne može osloboditi i gdje se miješa nešto što je prirodna humanost i zapovijedi vjerskih ideologa, koji su precizno definirani tako da se po njima razaznaje ideološka razlika sa sličnim grupama i sektama u vjerskom sukobu i vrbovanju. Pravljenju zidova među ljudima koje prije ili kasnije dovodi do nasilja.
Konkretni primjer:
Mafijaši bogoljupci:
Ljubav Crkve i mafijaša u Italiji ($$$.$$$.$$$,$$)
http://www.jutarnji.hr/vijesti/svije...ha.../4535282/
Pobožni i krvoločni u isto doba, mafijaši su savršen primjer svjetonazora koji nije rijedak uz obale Sredozemnog mora, a uspješno je presađen na primjer i u Latinsku Ameriku. Kako je moguće zadaviti dječaka i otopiti ga u kiselini, pobiti i po nekoliko stotina ljudi, a istodobno se ne odvajati od škapulara ili sličice svete Rozalije, ne propuštati misu, ispovijed i pričest?
Crkveno licemjerje ili okovanost vlastitim dogmama: dragovoljna eutanazija je smrtni grjeh, ali mafijaši masovni ubojice su se možda pokajali pred smrt pa im je Krist sve oprostio:
Crkva, doduše, nije dopustila crkveni sprovod ni blagoslov Piergiorgia Welbyja, novinara koji se polagano i mučno davio uslijed mišićne distrofije, pa se bunio protiv mučenja beskorisnom terapijom, a njegovo odbijanje terapije Crkva je shvatila kao pobunu protiv Boga. Za Crkvu je mučenik Welby bio otpadnik. A Provenzano, koji je izopćen zajedno s ostalim mafijašima? “U Svetoj godini milosrđa svaki svećenik može odriješiti od izopćenja, koje nije osuda na pakao, nego samo crkvena kazna”, objasnio je nadbiskup.
Provenzana, koji doduše nije imao milosrđa za svoje žrtve, za one koji su mu stali na put, ali je bio pobožan do srži: kad su ga uhvatili, našli su kod njega ništa manje nego pet Biblija.