Quote:
Toblerona kaže:
Poštovana,
oporuke se u Vašim situacijama ne pišu, jer se lako mogu na sudu osporavati, a nasljednici mogu tražiti nužni dio.
Bolje bi bilo da s tom osobom sklopite ugovor o doživotnom uzdržavanju, s njim preuzimate i neke obveze, koje pretpostvljam i sada obavljate, al takav ugovor ne ulazi u ostavinsku masu. Nakon smrti primatelja uzdržavanja s smtrnim listom i prijedlogom, upisujete se u gruntovnicu, a i pokretnine ostaju
Vaše. A možete čim potpišete ugovor o DU staviti zabilježbu u gruntovnicu.
Moje subjektivno mišljenje, a i praksa oko mene je takva.
Malo se raspitajte, pogotovo u ovim vremenima kad ljudi nemaju novaca i bore se za sve što im zakonom može pripasti.
pozdrav.
|
Hvala na odgovoru
Da budem potpuno iskrena, meni je to neugodno čovjeku predložiti, eto to je razlog što me zanima ovo što sam vas pitala. On je sam napisao tu oporuku bez da me je konzultirao ili bilo što nagovijestio i ja sam onda došla u dilemu jel to ima smisla da tako ostane.
Naglasila sam da ni jedan njegov nasljednik nije nužni nasljednik, pa (bratići i sestrične) pretpostavljam ako bi osporavali oporuku, onda bi je osporavali u cijelosti a ne samo za nužni dio.
Pa...mogla bih mu jedino predložiti da onda to oporuku odnesemo javnom bilježniku, jer ne vjerujem da bi pristao na Ugovor o doživotnom uzdržavanju - prvenstveno iz straha da ga netko (ja?) odmah ne strpamo u neku ustanovu za stare i nemoćne (u neposrednom susjedstvu ima jedan takav slučaj, pa pretpostavljam da su informacije rekla-kazala kod njega izazvale neki strah) Ima on dovoljno sredstava za život nema potrebe za tim da ga itko uzdržava, jedino da brine dok je bolestan.