Quote:
Bov1 kaže:
...
|
Tu smo se zadržali par minuta tada nam je jedan policajac rekao bježmo odavde inače smo gotovi .Povukli smo se desno kroz kukuruz u uzvisinu i u šumu.Tada smo čuli dolje na cesti kako zovu upomoć naši što su naletjeli na minu.Vratili smo se nazad kod njih i pomogli im u izvlačenju mrtvog i ranjenih.Jedan nam je čovjek ostao ispod kamiona i nismo ga mogli izvuči jer su nas cijelo vrijeme tukli a nismo mogli dići kamion i taj dečko se je sam ubio da ne padne u ruke neprijatelju.Tada smo čekali da dođe još jedan bov imenom Ajkula koji je kuhao svakih pola kilometara kad je napokon stigao pokupio je mrtvog i ranjene i vratio se za Dubicu.Mi smo tada povukli do kamiona koji je bio pun granata i popeli se na pošumljenu uzvisinu desno od kamiona.Tu smo pod stalnom paljbom što artiljerijskom što pješačkom ostali do duboko u noć i čekali naredbe što dalje dali da idemo dalje u napad prema Kostajnici pješice za što je bila večina od nas 28 koliko nas je tada bilo tu.Jer ostatak ljudstva se je razbio u manje grupe po šumama i nitko nije znao gje je tko.Ali Zapovjedi nisu stizale od nikoga jer je zapovjedništo prvo zbrisalo nazad za Dubicu čim su čuli da smo mi razbijeni tako da smo ostavljeni sami sebi.A nisu se ni čuli znakovi borbe iz pravca Kostajnice od kuda su trebali doči ljudi kako je nama rečeno da nam dolaze u susret.Kasnije smo čuli da su se oni baš taj dan izvukli sa tog famoznog šupljeg kamena umjesto da su krenuli prema nama.Tek tada Smo mi krenuli sa izvlačenjem natrag prema Dubici prvo jedan dio po šumama a onda kada više nismo mogli dalje jer smo došli do nekog ribnjaka spustili se na cestu i dalje cestom tako da smo negdje pred zoru stigli u Bačin.Da napomenem po ostatak ljudstva koji su ostali raštrkani po šumama krenulo se tek drugi dan na pritisak na zapovjedništo od ljudi koji su se uspjeli sami izvuči,po zapovjednicima ljude bi ostavili po šumama.Toliko o zapovjedništvu i zašto nije akcija uspjela.I na kraju da ne zaboravim i da netko ne shvati krivo tu su sudjelovali Garbinovi momci iako smo ih mi tada zvali legionari tek kasnije smo saznali koji su i oni su najviše nastradali u kad smo uletjeli među mine a iskreno njima možemo i mi ostali najviše zahvaliti što nismo više stradali.