Quote:
theone123 kaže:
Da, izgleda da svi slicno razmisljate. Ostajem cesto sama i imam vise vremena za razmisljati. Bas kao sto je jedna cura rekla, ne znam tocno sto me muci pa upirem prstom bilo gdje.
Zapravo, najvise brine sto sam sama, a on nema potrebu bit stalno(ne kao gnjavatori jedan drugome) samnom jer kada obrnem situaciju, pa mislim da nema toga s cime bi ja sad stala doma sa svojima, dok on zivi sam, makar se stisli na 5 kvadrata prostora. I kada vidim da on ovako ne razmislja, zapravo mi pari kao da je mamin sin i kao da mu ja nisam dovoljno bitna. U protivnom bi to vec "odigralo" svoju ulogu i ne bi bilo problema.
Kao da trazim opravdanje za njegovo nezanimanje.
Ako ima neki momak ovdje i ovo cita, cisto me zanima bi li on bio sa svojom curom koju, kako kaze, voli u ovako maloj garsonjerici.
|
Sve i da ti netko kaže da bi bio s curom i u šupi, što imaš od toga? Tvoj ne bi. Ni u šezdeset luksuznih kvadrata. Ni na Bahamima. Nigdje i nikad.
I imaš dvije opcije. Krenuti ga blatiti i biti ogorčena jer em ima svoje limite i dobio je sve sa zlatnom žlicom za razliku od tebe pa si može priuštiti kvazisamostalnost ili ga možeš jednostavno otpustiti iz života kao višak, nešto što ti više ne služi rastu i ako baš moraš nešto osjećati prema njemu, neka to ostane suosjećanje jer vjeruj, iako nije ni tebi lako, nije ni njemu, a tko zna hoće li mu ikad i postati lakše ili će ostati to što jest. No to više nije tvoja stvar. Jer ti nisi ta koja će se bakćati s tim. Poželi mu sreću.