|
Prestani ga kriviti i za što, jer je vaša priča završena i samo trebaš otići. Jer, koliko vidim, on da i doživi neki pozitivni preobražaj, ti ga i dalje ne bi željela.
Smiri se i osmisli izlaznu strategiju, nađi nekoga za razgovor, možda neku stariju žensku osobu liberalnijih nazora koja će te ohrabriti, bilo bi divno da je to netko iz obitelji tko će primiriti duhove i blokirati komentare koji bi te zastrašivali i uvjeravali da činiš nešto nerazumno ili razmaženo.
Većina provincijskih djevojaka živi pod tim pritiskom da je idealna udaja za prvog "pokrovitelja" iz poznatog okruženja te da se nema što dalje željeti i tražiti jer da su "svi isti" i "svaka od nas nosi svoj križ" (ovo je meni nekoć davno bila rekla moja teta kad sam joj se povjerila da definitivno želim prekinuti vezu koja je, s nekoliko prekida, trajala od 17 do 27 godine).
Dakle, na takve se komentare ne treba osvrtati.
Znam da ti se čini da je pred tobom kataklizma, ali nije.
Sve što se bude događalo poslije pekida nastoj promatrati kao dio našeg folklora. Jedno kolo se snebiva, jedno nariče, jedno viče i-ju-ju...
A ti trebaš poraditi na sebi, na svom sadržaju i potrebama, kvalitetnije osmisliti svoj unutarnji i društveni život, jer također su ti prejednostavna očekivanja i projekcije... snovi o obiteljskoj sreći i dječici s pravim muškarcem. Ne ostvaruje se to samo htijenjem, za to moraš biti stabilna osoba koja ima, na prvom mjestu, bogat unutarnji život koji će te održavati dok se brineš o djetetu, kućanstvu i gradiš odnos s partnerom jer je to ozbiljan pa i težak posao, a ne instant-postignuće.
Djeca nisu ružičasti plišanci itd.
|