sjetih se par novih 'zašto'. sto sati u kupatilu bez da te itko ometa i bez da se osjećaš uzurpatorom zajedničkog prostora.
ili evo tumaranje u pidžami cijelo božje subotnje jutro, bez imalo grižnje savjesti. ne trebati misliti što ću kuhati danas i da li on to jede.
naravno da može. samo će taj odnos biti dosta hladnije prirode. i to je legitmno.
sjećam se kada sam davnih dana došla u dom tadašnjeg partnera da mi je bilo ful čudo da njih troje u obitelji (mama uz to bila domaćica) nisu nikada jeli zajedno i nikada jeli na na istom mjestu. dečko bi uvijek jeo u sobi na pladnju, kada je bio gladan, mama mu za stolom kada je skuhala, a stari u dnevnom kada bi došao s posla.
znam da mi je to izgledalo tako čudno, budući da smo kod nas doma, iako disfunkcionalni totalno, vikendom jeli svi zajedno za istim stolom.
to međutim ništa ne znači. više su oni bili 'usklađeni', nego mi doma. mi smo se klali stalno.