[mala nemirna]

ona kuha za sebe i svog muža, ja za sebe i svog, ali dijelom isti prostor, a ona non stop visi u kuhinji, zapravo po cijeloj kući jer je mali prostor, pa sve prati i svaku sitnicu komentira, ništ nije dobro ako se ne napravi kak ona to radi, nije da me isključuje i ne ponudi s nečim, al ono, suzdrži se od komentara, prihvati da nismo svi isti i da svaki ima svoje navike

imali smo već raspravu na temu kuhanja, pranja, čišćenja, i kakti sve je dogovoreno kak budemo funkcionirali, ali imam dojam da me, kak veliš, doživljava ko prijetnju, jer je ona već stara i bolesna, cijeli život se vrti oko sina i muža i ne paše da neko drugi to "kontrolira", ja se u njezine poslove ne mješam, skuham, operem, očistim, ali nije to to

i mm i svekar su već objašnjavali da bi trebala biti sretna kaj ima ispomoć, da može odmoriti, baviti se nečim kaj voli, ali ne, ona to ne prihvaća, znam da ju nemrem promijeniti ali ono, ak ti je teško, ak te sve boli, odi legni, odmori i daj si mira, nebu kraj svijeta