Quote:
garica kaže:
Sve to stoji, ali probajte to sagledati ovako: jel u ovom slučaju dotaknuti samo dno znači da ga se dočepaju, ubiju, bace u jarak a mi samo hladnokrvno odmahnemo rukom i kažemo SAM je kriv? Sve je to realno što mi pišete. ali ruku na srce. da vaš brat/sestra to radi jel bi mogli ne učiniti ništa? Jer tu ne stradava samo kockar, nego cijela obitelj. Nisu to sitni dugovi, radi se o kreditima.. Ostali smo bez roditelja dosta davno i kad samo pomislim kako bi se mama osjećala da zna što se događa a ja nisam poduzela ništa? Srce mi se stegne. Moj muž nema nimalo tolerancije prema bilo kome tko je ovisan o nečemu. Pokušao je par puta razgovarati s njim ali je tako introvertiran, samo šuti zamišljeno i to je to. Digao je ruke od njega, ja sam sada kao između dvije vatre. Muža pogađa kad me vidi koliko mi je teško i onda je samo još bijesniji i sad to držim u sebi.. Kako ljudi koji su doživjeli tako nešto podnose sve to??
|
Znači to ti je sestra ili brat u pitanju...
Preseljenje u drugi grad može biti izlaz ako se radi o utjecaju lošeg društva koje ga navlači...
Ako se radi o onoj pravoj ovisnosti koja ga je skroz zela možeš samo čekati da dotakne dno i onda ako ne potone do kraja pokušati ga nagovoriti da ode na liječenje, potraži stručnu pomoć...
Koliko godina ima, da li radi, u kolikom je minusu....
Ja sam par puta otišla na rulet, bilo mi je super, totalno kužim da povodljivu osobu to može skroz preuzeti...
A evo slučaja mog poznanika, 25 godina, neodgovoran, mlad, počeo kockati, trošiti izvan svih granica, navukao kamatare na vrat, brat ga jedva izvukao, morali su prodati stan a njegova cura je prodala i auto da riješe situaciju, i onda je postao podstanar, na kraju i odselio, a lijep život je imao, dobar posao, vlastiti stan a sve sjebao...
Ali ipak glava je još na ramenima.
I valjda malo pameti u njoj za ubuduće.