|
Roko je s našeg kreveta ljosnuo dva puta, iz svog krevetića jednom (to je bio znak da zaštitu oko ogradice vežem sa strane, a ne odozgo, jer se frajer fino zakačio nogicom na zaštitnu tkaninu pa preko ruba ogradice i tres na glavu (s planinske visine).
Imali smo i jedno gadno spoticanje kad se čelom nabio na oštri rub kredence, tad sam protrnula, nije plakao, a šljiva na čelu je rasla brzinom svjetlosti (zovem pedijatricu, ne javlja se, drugu, ne javlja se, treću....sestra me drži čitavu vječnost na čekanju). Uglavnom, za sad smo kuc kuc dobro prolazili. Inače, puštam mu da sam padne, nikad ga ne pridržavam, nikad se nismo vodali za ručicu i pomagali u hodanju, tako da je vrlo rano naučio dočekivati se na ruke pri padu ili fino ljosnuti na guzu.
Sad s 14 mjeseci trči, ali još je smotan, jer ne zna pravilno prelaziti preko pragova, zaobilaziti predmete....gleda okolo, a ne pred sebe, ali sve u svemu poprilično je spretan kad normalno hoda i ne lomi se više toliko.
|