A Kako i tko se ne bi umorio !
, tolike godine meditiranja, raznoraznih tehnika, "čišćenja", ovoga-onoga kako sve to najednom ostaviti ??? Sto ce onda biti samnom ako sve to napustim??
Um, struja misli : "Ali to je sve što Znam! To radim godinama....Meditacija je spas, nesto na cemu MOGU RADITI, ali sigurno postoji neko tajno ucenje koje ce mi dati sve odgovore...... i moram naci neku carobnu formulu koja ce me izvuci iz svake situacije, neku metodu zbog koje cu uvijek biti Sretan, spokojan aJoooj....uhhhhh.....spoznati svoje pravo Ja, istinsku prirodu.
dok se jednog dana ne realizira da je to samo san. I postane lucidno življenje... tada se vidi da se san nastavlja ali se i VIDI da je to samo San. Sve se događa ali opet ništa se ne događa.
Pa kako um ne bi pred takvom izjavom doživljavao enormnu frustraciju
Zasto? Jer Um pokušava shvatiti u cemu je stvar a to Um nikad ne moze jer Um JE
U tome sto bi trebao realizirati. Um, intelekt = struja misli je
U tome. Tko VIDI um - to strujanje misli, rijeku koncepata, ideja, pretpostavki, etiketa, objašnjenja, interpretacija onoga sto se zaista događa? Tko je već i vječno probuđen? Tko VIDI bez gledanja?
Um se boji izgubiti svoje JA!!! Ali što je JA? Tko vidi to ja?
Viđenje je "smrt", nepostojanje JA a opet postojanje "Ja" samo u snu. Buđenje U snu....
Svatko od nas npr. Kad ručamo: Vidimo sebe u nekoj imaginaciji kako ručamo, vidimo mentalnu sliku sebe kako jedemo, kako smo obuceni na tom rucku, sa neke distanci tj. unutar sebe vidimo cjelokupnu sliku vidi sebe kao da promatramo neki film sebe. Istina? Provjerite! Kako to možemo vidjeti ako u kuhinji nema velikog ogledala koje reflektira nase tijelo kako jede? Je li to realnost ili izmastana slika ili možda san?
I tko ili što to sve VIDI?